Samo život

Je li bolje biti «dobra» osoba ili «losa» osoba?
Za početak tko u praksi prolazi bolje?!
Probaš bit …»dobra» osoba.. Postaviš si nekakva pravila. Znaš ono,..tipa novogodišnjih odluka (samo je razlika u tome da probaš ostat dosljedan pravilima barem mjesec-dva). Pa si kažem; hm.. neću se svađat zbog sitnica, probat ću probleme rješavat smireno (bez napada bijesa, uzrujavanja, deranja, lamatanja rukama ili odlaženja pred ne riješenim problemom jer sam «pukla»), kad shvatim da sam nekoga povrijedila ispričat ću se (ali ISPRIČAT kao OPROSTI, žao mi je, a ne oprosti ALI…»i ti si kriv», «ne bi ja da nisi ti prvi..» ), više ću slušat, neću podcjenjivat,  kritizirat i ogovarat (ajde dobro, bar ne zato jer sjedim u bircu već tri sata pa je postalo malo dosadno–da pojasnim kritiziranje i ogovaranje se ne odnosi na komentare koje bacamo kad prođe zgoda/ nezgodan frajer ili treba (ili fala ne treba:)- pa ljudi smo, to nam je u krvi, nemreš ti protiv toga J ..itd.  Sve u svemu da ne nabrajam sad tu do sutra, mislim da smo svi dobili jasnu sliku osobe kakvom «željah postati» - uvjetno rečeno –jer… da se razumijemo, znam ja da ne možeš preko noći postat bolja osoba a i da je gotovo nemoguće živjet prema «natuknicama» na komadu papira. Dakle.., prije svih ovih odluka bila sam bijesni mali živčenjak koji je pi…dio na sve i svakoga, nitko me nije mogao reći da nisam u pravu- čvrsto sam stajala iza onoga što sam rekla, mislila ili tvrdila (čak i kad mi je neko jasno već dao do znanja da nemam pravo «ja neodustajem.»;)iza svojih stavova stojim), moj bijes prema nekome nakon svađe bi me držao čvršćom, rijetko kad sam se prva ispričavala, imala sam (glupi) ponos..i sve u tom stilu. No, zbog «dobrobiti svih» krenula sam na nešto novo..
 
I nakon tih mjesec-dva……
 
Nastavak?!
Hm, ajmo reći da sam uspješno prešla u «dobricu».. ne naglo, ali potpuno.. E to je bila moja 1. greška.. Teško je nać zlatnu sredinu, pa sam ja po liniji manjeg otpora bez razmišljanja i kad treba i kad ne treba bila ta koja «popustit» u svakom pogledu.. i katafakignstrofa..
Posvađam se s nekim i na pomirbenoj kavi slušam i slušam i kimam glavom i shvaćam u potpunosti «njegovu» stranu priče(između ostalog zato što se trudim i slušam za razliku od prije) i na kraju «bacim» ispriku..(al iskrenu da se razumijemo- jer kad dobro slušaš i trudiš se fakat shvatiš i drugu stranu).. a onda bam.. šamar.. drugoj strani se fučka.. isprika kad ti napokon kažeš nešto i u svoju obranu?! Ni pod razno.. i onda kupiš svoje lopatice i kantice iz tog pješčanika i kad dođeš doma sjedneš i osjećaš se ni manje ni više nego.. jadno.. Al doslovno jadno. Nit imam osjećaj da je taj neko shvatio moju stranu, nit se osjećam boljom jer sam se postavila «zrelo», nit se osjećam dobro jer sam se ispričala (toj glupači ili kretenu koji opće nije skužio poantu svega;) .. i tako konstanto.. nisam odustala nakon prvog razočarenja ni nakon drugog..ali nakon dva mjeseca?!.. Hej, pa prije sam bar imala osjećaj da me ljudi poštuju..
Sva sreća da sam na leđima imala samo «rent-a-krila» .. J

treba bit kombinacija i jedne i druge...treba bit korektan prema ljudima,ali i znati se izboriti za sebe i ono što želiš,što nekad podrazumjeva i prljavu igru

slažem se ja s tim u teoriji... al kad je riječ o praksi.. ; ) čast iznimkama..