Ti
U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba koja pamti gorak okus nečijih usana. Nježan vjetar promjene lomi mi koljena i oči bljeskaju od želje za tamnoputim lovcem, koji daje hrabrost da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba. Znam da su mnoge od tebe digle ruke, jer si loše postupao sa njihovim zvijezdama padalicama. Nisi ni jednoj skinuo zvijezdu s neba. Ispod osvježenja ovog jutra, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbolan. Bez okusa si. Bez mirisa. Bez boje. Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav. Dobro je da si prema meni takav, kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznačajno.
10.02.2006. u 7:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
uvijek sam tu (i kad izgleda da me nema) i nemoj misliti da je drugačije :))
Autor: dagoberhr | 10.02.2006. u 12:00 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 13:37 | opcije