mala plava

Jezero Zar, gonjenima uvijek novim obalama U vječnu noć,ko bespovratni san, U more ljeta bacit nije dano nama Sidro bar na dan? O jezero,tek jedna godina što prođe, a tu,gdje nju je svaki očekivao val, Gle,sam sad sjedim ja,gdje ona dođe Sa mnom sjest na žal. Udaralo si šumno o visoku stijenu Nagrizajući ko i sad kamen krut, A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu Sve do pred njezin skut. Da l' pamtiš kad smo došli jedno veče, A s neba na val tamni rosio je muk, Tek iz daljine,ko da veselo vodu siječe, Ču se skladni zvuk. Najednom divna riječ se dragoj usni ote, A obala se ozva jezikom isti čas, I val bje tih dok drag i pun ljepote Drhtnu njezin glas: «O vrijeme,stani čas,nek malko dulje traje Let tvoj nesnosan! Da užiljemo sve do kraja,što nam daje Najljepši naš dan. Ta nesretnih je dosta,što im preko mjere Dug je taj tvoj čas. Za njihov dan se skrbi,što ih patnjom ždere – Pusti,sretne,nas. Al ja zaludu molim vrijeme neka stane – Bijeg je njegov živ Ja velim noći «Lakše!»,al sjaj zore rane Već je razbi siv. Tad volimo se!Nek to vječnost bude mala: Ljubav ja i ti! Jer svijet je brod bez luke,vrijeme val bez žala -Prolaznici mi!» O ljubomorno vrijeme,zar to pjanstvo noći, Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo, Zar brzo nestat mora kao što će proći Dan što nosi zlo? Zar sve je prošlo?I da se ne vrati? Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag? I vrijeme što ga ote,neće l' opet dati Čas taj tako drag? O vječnosti,o prošlosti,gdje vaša tama Sad skriva naše dane,recite mi bar! I hoćete li ikad zanost vratit nama Taj oteti dar? O jezero,O spilje,mračna šumo,stijene, Vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć! O prirodo,sačuvaj barem uspomene Na tu divnu noć! Pa bilo to u tvomu miru ili buri, O jezero,u humku ko stijena plast, U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri Gledaju svoj rast! Pa bilo to u lahoru il treperenju lista, U šumu vode što ga žal udvaja tvoj. U zvijezdi srebrenoj što na tvom valu blista I sjaj motri svoj! I neka povjetarac,trska što se njiše, I zrak tvoj ugodan ko mirisava so, Nek progovori,što čuje,vidi,diše: «Ljubav bješe to!» Alphonse de Lamartine