ljepotamisli Ja :)© [2002 - Ljubav riječi] [2006: ZIDNE NOVINE OgaOga

Gledajući onako izvana, pomalo površno, pomalo netemeljito ja bih prvo izrekao tvrdnju kojom sam sebe vodio u promatranju ove civiliacije d.o.o., koju sam i ja sam držao 'kao kap vode na dlanu:
JEBE MI SE ZA TUĐA OČEKIVANJA!

E sad!
Kada se to promatra u kontekstu vanjskih očekivanja, u kontekstu 'svi to rade, pa bi i ti morao', 'zna se da tako treba, a ne tako kako si ti zamišljaš', tada i dalje stojim na tom stajalištu, i tada ću mirno izjaviti : e pa jebe mi se za tuđa očekivanja, ta očekivanja nisu dio moga svemira, nisu dio moga poimanja života i sveukupno ta 'očekivanja' neka si lijepo zabiju u guzicu!

E sada dolazi jedan suptilniji dio priče!
Što je sa mojim očekivanjima od mene samoga?
Što je sa mojim poimanjem mene samoga kao 'očekivane realizacije samoga sebe'?
Što je sa tim mojim očekivanjima?
Nisam li je u ponekim trenucima i sama moja očekivanja prema samom meni odbacio u ime 'savršene slobode' u ime nepostojanja očekivanja od nikoga izvan mene, pa niti od mene samoga?(primjenjujući ista mjerila prema drugima i prema sebi samome!)

Naravno da je nivo očekivanja jedan savršeno promjenjiv pojam sa puno sadržaja i naravno da je 'očekivanja' moguće, kao i ljubav kategorizirati i suptilnije sagledati jedino kada ih stavimo u poziciju čovjeka kao društvenog Bića. Kao Čovjeka pored Čovjeka.

Čovjek kao društveno biće i u osobnim intimnim komunikacijama i u širim društvenim komunikacijama stvara neke odnose, neke relacije, neke interakcije, neke svekoliko kompleksne komunikacijske protoke u kojima se spontano, svjesno ili nesvjesno '''računa''' sa određenim ponašanjem, '''računa''' s određenom reakcijom pojedinca koja je od tog pojedinca jednostavno njegova prirodna i očekivana i logična reakcija.

Evo ulovio sam sebe samoga da imam očekivanja i od sebe samoga, a bogme i od svih drugih ljudi, jer sustav neočekivanja zapravo u čovjekolikom društvu ne postoji, to je samo jedan ''zamišljeni'' izraz iz paketa samo/spoznaje, negiranja ega, negiranja cjelovitosti Čovjeka iz cijelog tog paketa samoumanjivanja i sebe i svih drugih ljudi. Iz paleta negacije.
Cijeli taj 'paket' je samo furka 'alternative' koju je puno teže suptilnije očistiti iz cjelokupnog osobnog kulturalnog misaonog koncepta, jer je jednostavno savršeno zapleten oko još nekih postavki i nekih 'opće prihvaćenih' istočnjačkih sustava, koji su samo 'drugo pakovanje' za isto, ali suptilnije, manipulacijsko disharmonično zaplitanje crijeva u mozgu.

E sada :)
Potpuno je druga znanja i umjeća potrebno primjeniti za realizaciju svojih osobnih očekivanja.
To je već posao za Tehničku Službu!

... a joj što ljepoga posla si imam .. samo da mi još malo zatopli ... samo još mrvicu :))
... i dobra vam noć generacijo online ...

svevišnji te poslao da napišeš ovaj blog baš sada :) idem ga sad pročitat, naslov me razgalio :))

čitaj Svevišnja :)

ma da da ;))

uvijek nam naturaju - ne budi sebičan, a nikad nas ne uče - budi :)

ljepi pozdrav ljepoto misli i rječi...da nema očekivanja ili nade bilo bi dosadno...i to i nije neki problem...mislim da je veći problem kada se nada i očekivanja ne ispune...kako se nositi s tim...mir...mir....i mir...prihvaćanje s mirom...

ah, pa ne bi baš generalizirala, poznajem iznimku i to mi je dovoljno :) Čarobno je poznavati nekog tko ti zna reći: budi.

ah 61, ako prihvaćamo svaki trenutak tada ni nemamo očekivanja jer smo sada a očekivanja su u budućnosti..

...eeee vidiš, tako ti je to kad nisi dosljedan i ne radiš na sebi pa si u posvemašnjoj disharmoniji sa najbližom okolinom....

hehe...kriv sam...hehe...pazite da nekaj ne propustite...dok tražite dlaku...

Ma mene Šeesprvi uopće nimalo ne muće očekivanja koja su i jednom i drugom partneru vidljiva i jasna i osvještena. Ja večeras a i inače promišljam o očekivanjima koja se javljaju spontano. Očekivanjima koja jednostavno spontano izviru iz unterakcije s partnerom, s prijateljima, s grupicama ljudi .. mene taj spontano očekivani (i svakako logičan dio očekivanja) jako interesira. Ovaj površinski dio odnosa u kojem se jasno vidi to neposredno 'budi' to je lako, to je piss of keksic! Ovaj spontaniji dio očekivanja i od nas samih , i od bliskih nam ljudi - to je taj segment koji je jako važan. Suptilno očekivanje, suptilno logiično spontano očekivanje u činjenju djela, riječi .. svega! :) Tu se negdje kriju tajne zašto postoji toliko silno puno usamljenosti neazumjevanja i boli ... zbog neispunjenih osobnih očekivanja nas samih prema nama samima i nas samih prema bliskima. Tu ima posla! :))

e pa sad ja u bajke i vilenjake ne vjerujem...niko neće ispuniti ničija očekivanja i nade...pa kaj se to sve svodi na ispunjavanje nečijih očekivanja...nemogu se složit...

Joj Angele ima očekivanja! Joj jebomepatak ako ja ovo isto ne pričah - ali sam sam sebe zaskočio iz zasjede! Očekujem da kad već ide u kuhinju usput i meni(kao i sebi) smućka nessicu! Očekuje da kad već idem vani usput bacim vrećicu sa smećem! Očekuje da je poljubim nježno kao što to učinim svaki puta kad prođem pored nje! Očekujem da me milo pogleda dok joj sipam juhu a ona čita knjigu! Očekujem da primjeti kako sam opet spremio posuđe jer to volim činiti! Očekuje da je nježno zagrlim kada je uplašena i kad joj je moj zagrljaj potreban. :)) e pa, to je taj jedan dio spontanih očekivanja :) jebo teoriju

i kako mogu biti spontana i logična...

Zapravo kada sada razmišljam ovaj čas, to ne da je malo, nego milijarde sitnih tananih očekivanja - naravno ako je Ljubavno stanje. O onom drugom mi se ne da ni misliti.

e to su logična...kaj bi htio nagradu kaj sipaš juhu...to nije spontano...

spontana i logična očekivanja izviru samo iz puno puno puno komunikacije i puno puno istinske duboke namjere, istinskog dubokog strpljenja iz najjdublje dubine cjelovitog Bića... prevedeno na rvacki - za to se treba jebeno 'oznojiti' - to je veliki predivan '''posao''' :) To je jedan živi proces koji sam sebe gradi, koji sam sebe spoznaje i koji sam sebe živi. To je jedno jebeno veliko i močno harmonično umjeće. Posao jebotepatak za konja ubit. :))) ko bi reko da je ljubav posao? :))))))))

pa naravno da nije jer joj nikad ne nasipam juhu, ja joj dam moj tanjur juhe :))

ma ljepota, slažem se, ta nas i najviše povređuju ako izostanu, ti postupci nam pune spremnik ljubavi. ipak (ah, utpoija) bi bilo ljepše primati bez očekivanja, lagodnije

...pardon, imam pitanje, ako si sam radiš nesicu, ako si sam serviraš ručak, ako si sam pereš i peglaš...onda ne shvaćam koji je smisao njezinog postojanja u tvom životu....

naravno da je, ljubav se čini. to znamo :))

čuj patak...nije posao nego je zadovoljstvo...ako nije onda nije LJUBAV...miša ti tvoga:))

ljubav je činjenje tj. posao a dobro odrađen posao donosi zadovoljstvo.

aha sada sam i utopista...a...

radim to iz ljubavi i sretan sam i zadovoljan...kakvi formalisti...pa kaj se trba mučiti u ljubavi...pesimisti...mučenici...žrtve ljubavi

eto vam logika...ja se budem srca držal...

kakvo mučenje, posla se treba primit, znoj je čista uživancija :))

hehe kako kome...

ljubav nije posao! Posao je učiniti i biti ljubavan! Osvjestiti sebe i partnera. Utopija ne postoji - jebo taj princip odustajanja. ... Sigi:) to pitanje ne postoji, jer to nije tako kako si pretpostavio. Pitanje je puno suptilnije prirode. Puno tananije od klasično građansko/površinskog ona/ja ... puuuuno puno suptilnije je pitanje očekivanja!! U pitanju su da ponovim SPONTANA OČEKIVANJA!

jebo žrtve, to je odavno provareno :)) .. mada se uvijek u krizi postavi iznova temeljno pitanje ZAŠTO! ... zar ne Š1:)

Spontano trgovanje kroz očekivanje.:)

spontano baljenje bez očekivanja! s.p.o.! :)) Dididi!? :)))

ljubav je spontana...kad je pokušavamo objasniti umom počinje trgovanje...pa kaj se sve mora objasniti...e pa teško budete uživali u ljubavi...izvan razuma je...

Slažem se Šeeprvi da je primarni naboj kojim nas privuće partnerica spontan, ali osim te spomtanosto svatko od nas je i misaono biće. Oljubaviti spontanost je lako, oljubaviti tijelo je lako, ali oljubaviti Misli drugog Bića - ja iz iskustva kažem da je to vrhunac svjesnosti! vrhunac ljubavnosti! i vrhunac spontanosti - jer ako sam oljubavio svaku jenu misao - tada postajem savršeno harmoničan sa svime što ja ili ona radimo. Oljubavljivanje svake misli, to je jedan jako tanani proces koji je u našoj civilizaciji nepoznat. [ljm_2006] :))) lako je sa spontanom otkačenom ljubavi ... to je doista lako :)

slažem se...sa svim osim da je lako... hehe...

... e pa tu sam te čekao ... lako je sve do trenutka do postane nelako ... a zašto postane nelako ... jer traži novi svjesnu kvalitetu ... a ta kvaliteta je oljubavljivanje svjesnoga ... da bi i to svjesno i namjerno postalo harmonično i spontano ... tada i očekivanja prestaju biti očekivanja jer se iz same prirode stavri osvještenog odnosa realiziraju :)) zar ne? meni je logično a i praksa mi kazuje da je to taj put harmonizacije! Od nesvjesnog do svjesnog u spontano!! [ljm-2006,01,18]

Ljudi se zaustave već na nesvjesnom jer niti ne dodirnu svjesno, a kamoli da imaju ustrajnosti izgraditi odnos do spontanog! To je veliko Delo! :) isplati se i ne odustajem makar izginuo u zavoju :))))

nemožeš odustati nikada više...možda semalo odmoriti ali ne i odustati...ja sm probal par puta ali nekaj me tjera dalje...i idem pa kud puklo...:))) uživaj prijatelju...

samo naprej Šprvi!:)) yes!

...iz pozicije 'onako' ... baš bi me veselilo da si budem uvijek sebi i drugima 'tako' :)* najharmoničnija, najdomišljenija, najsmislenija, najcjelovitija, najljubopitnija, najrealiziranija, najpozvanija, najsvestranija, najomiljenija, najljubljenija, najosvještenija, najumjerenija, najspontanija, najorganiziranija Ja.

Ne ljubavi:)* niti vizija niti očekivanja nit namjera niti bilo koja upotrebljena riječ nije riječ koja opisuje 'cjelokupni paket'. Sve su riječi samo parcijalno točne, jer su riječi samo usvojeni dijakriptički znakovi kojima se donekle točno zapisuje Stanje i Znanje. Promjenio sam Riječnik domaćih Riječi- ne slučajno, nego namjerno i svjesno. :)))