pjesmuljci

...vidjeh ženu,kao liru,u rukama muškarca koji na njoj ne zna svirati,te mu ona nudi nevesele melodije...
Dakle,veličina je bitna,ali ne i presudna...uzmimo primjer dobro obdarenog muškarca,ali ono stvarno ga ima,i sočan i fin i velik i tvrd...stoji on tako ispred mene i mlati tom kitom,kao raspoložen je za neku akciju...a ja znam da slijedi još jedan fijasko,dosada,monotonija...i bi tako,hahahahaha,da ne idem u detalje,popiškit ćete se od smijeha...uglavnom,nema nikakvih eksplozija strasti,nema zadovoljstva,samo želja da završi što prije...
A onda dođe on,naravno ima ga i on,ne takvog,ali dobar komad..i bez pretjerane uvertire,bacamo se u zagrljaj jedno drugom,prepuštamo se strastima,sirovim i iskonskim...savršenstvo...zadovoljna,zadovoljena,opet i opet i opet!!!

Eh, da samo nevesele. Instrument uz nevješta svirača ne daje ništa.:))

Odmah neka bježi od njega..nije vrijedan te melodije :)

Eeeee...to je jaakko dobro..ovo mi se već sviđa ;))

wow, koja igračica... reci, kolko ih to dolazi tak jedan za drugim, xexe? :DDD

S jednim živim,a drugi je padobranac...