Dnevnik jedne tračerice

Ne biste vjerovali, ali jučer sam zavoljela državnu administraciju…. Pitate se kak je to moguće? Pa lijepo…. S obzirom da u tim administrativnim sferama ljevica ne zna kaj radi desnica (osim u Saboru naravno ;) ), za prijavu bilo koje vrste trebaš papire koji su naravno provedeni već na dvadesetak mjesta, ali fale na ovom dvadeset i nekojem…. E pa tako ja jučer krenula u potragu za nekim Rješenjem iz «one» škrinje di se prašina nataložila u debelom sloju…. Naravno da je upravo ono kaj tražim na samom dnu škrinje, bilo bi bez veze da je odmah tu pri ruci…. Počinje pretres…. Ima tu svega, najviše onog kaj ti bu možda jednom (čitaj: nikad) trebalo…. Sad kreće i revizija, ovo na jednu hrpu, ono na drugu tj. treba-ne treba…. U jednom trenutku ruka mi se zaustavila na foto albumu…. Moj život prije….
Dugo sam ga samo gledala, dal ga otvoriti ili ne? Ne volim se raspekmezit, a to mi se redovito dešava kad me stignu uspomene….
Otvaram ga i susrećem jednu malu curicu, tek rođenu, okruženu samo ljubavlju…. Prelazim stranicama moga djetinjstva i na svim slikama susrećem dva nasmijana oka…. Pokušavam se sjetiti suza i ne nalazim ih…. Sjećam se male divljakuše koja trči dragim bregima i veseli se svakom slijedećem danu jer on donosi nešto novo, neproživljeno…. Škola…. Zaustavljam se na licima koja su sa mnom učila prva slova, prve simpatije, sitne dječje nepodopštine…. Danas su to ljudi od kojih samo nekolicinu viđam jednom, eventualno dvaput godišnje. Nekima sam zaboravila prezime, a neke sigurno ne bih ni prepoznala da ih sretnem…. Ostale su samo ove slike i blijedo sjećanje na njihovo postojanje u mom životu…. Ponekad se pitam zašto tako rijetko odlazim na svoj Breg? Možda zato što je sve drugačije, možda zato što sam izgubila onu dječju nevinost, možda zato jer u utrci za egzistencijom prestaju biti važne «male» stvari, a možda zato jer boli doći na mjesto di je stanovala samo sreća….
Jedan veliki uzdah i okrećem stranicu…. Pubertet, srednja škola, hormoni divljaju, a pamet beskonačna…. Faza u kojoj si antiprotivan, a roditelji su neprijatelji sa brdo bedastih savjeta i to tebi sa velikim T…. Prva velika, nikad prežaljena ljubav, ali ona živi samo u sjećanju jer slike su bačene u trenutku bijesa…. Prolazi mi glavom trenutak kada sam ih trgala, kolko je bijesa i razočarenja bilo u tome, kolko progutanih suza jer ponos ne dozvoljava da teku…. Onaj prkosni NIKAD, nikad više neću dozvoliti da se tako osjećam…. Danas mi nije baš jasno zašto sam se tako osjećala, pa na tu sliku gledam sa smiješkom kojim propraćujem razmažene ispade svojih klinaca…. Bilo je to razdoblje odrastanja, a svako odrastanje mora boljet barem malo…. Na slijedećoj strani me dočekalo drago lice…. Moj Ježurka Ježić…. Uvijek pri ruci, uvijek spreman podmetnuti rame…. Znam, znam što sam ti obećala i neću više plakati, ali moraš mi dozvoliti da osjećam prazninu. Mogu imati poznanike, mogu imati čak i prijatelje, ali samo si jedan bio Ti…. No što je ovaj život prema Vječnosti, a znam da me tamo čekaš….
Selim se u fakultetske klupe…. Naravno dok ne otkrijem kantinu ;-)))))) Eh…. To kaj brucoši mogu ne može niko…. Puni ideja, elana, naoružani prkosom, pojeli pamet cijelog svijeta …. Djevojka koja sa 20 godina zna što želi od života, isplanirala ga je barem 10 godina unaprijed…. Naravno da je pri tom najčešća i najznačajnija riječ «nikad»…. Beskompromisno sa puno uskličnika…. U modi je biti što nepristupačnija, navodno «otkačena», crne odjeće i šarene kose…. Strašilo za ptice je preblagi termin kojim bih mogla «to» čudo opisat ;-))))) Ima tu puno šarenih likova nalik na mene, tuluma, rođendana, položenih ispita, …. Studentski protesti bez svrhe i razloga, bitno je protestirat….
Došla sam do zadnje slike u albumu. S te me gleda žena sa osmjehom djevojke i očima djevojčice…. Kao da želi zaustaviti vrijeme…. A vrijeme prolazi, crta po licu bore, po kosi sijede…. Mijenja nam izgled, ali i misli…. Dodaje prkosu iskustvo i polako transformira nikad u možda, pa u ponekad i na kraju u opće prihvatljivu činjenicu…. Afiniteti se smanjuju sa osvajanja svijeta na preživljavanje svakodnevice…. Ona odlučnost i odrješitost transformira se u popustljivost, jer počinješ shvaćati da se život ne može planirati i da ima želja koje se nikad neće ostvariti…. Ima to i svojih prednosti jer svaki poraz ne doživljavaš kao životnu tragediju, nego kao splet okolnosti koje nisu bile na tvojoj strani…. Postaješ svjestan da se svaka greška da ispraviti ili barem popraviti…. Pokušavam svojoj djeci pomoći da ne lupe u sve zidove u koje sam ja lupila, iako sam svjesna da će rijetko koji zaobići….
Baš je lijepo imati uspomene i prošetati davno zaboravljenim stazama…. Zanimljivo je kako se pamte samo lijepi trenuci…. Ispada da je prošlost lijepa, sadašnjost ružna, a budućnost neizvjesna…. Ma baš je lijep taj Život ;-))))))))
Provela sam nekih sat vremena u najljepšem društvu i vrijeme je za vraćanje u sadašnjost, jer administracija kuca na vrata ;-) Di mi je to vražje Rješenje?
Ajmeeeeeee…. Kolko satiiiii!!!!

Pusa, cmok, ajte bok ;-)))))))

pusa,cmok,bok:-)))))

Zubo kak si ovo lijepo napisala,nemam riječi!!

...zube, ti si meni mrak na kvadrat, pusa...

nisu potrebna nikakve rijeci... samo - pusa!

odlično :)

fenomenalno..davno nisam procitala ovako realnih par recenica