Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Postoji mnogo konfuzije u svezi anđela, koji su obično prikazani u kršćanskoj religiji kako nose bijele odore i imaju krila i aureole. Ne postoji takvo stvorenje, ili bar biće koje sliči na ovako nešto, iako postoje bića koja funkcioniraju na način koji se pripisuje anđelima. Ovaj mit je nastao za vrijeme rane kršćanske ere kao reakcija na ljude u tradicionalnoj nošnji iz tog vremena koji su viđeni kako lebde. Odora, koja se vijorila na vjetru, izgledala je kao krila. Sunčeva svjetlost, koja se reflektirala u njihovoj kosi koju su mazali uljem, i koju nikada nisu prali u onim vremenima, izgledala je kao aureola. Anđeli.
Kako su ovi ljudi bili lebdjeli, i to pred drugim ljudima, kada se levitacije koje činimo mi i drugi izvanzemaljci registriraju samo u podsvijesti? Potiskivanje sjećanja je rezultat straha i anksioznosti populacije. Mi se trudimo ne činiti ništa što bi povećalo strah i anksioznost. Ako promatrač može promatrati neku scenu i primiti nevjerojatna iskustva bez uzbuđivanja, onda je to dozvoljeno. U ranim danima, kada su ljudi više vjerovali u magiju, to je bio slučaj. Danas, ljudi su više znanstveno usmjereni, i shvaćaju da se događa nešto što smatraju za nemoguće. Panika lako izbija na površinu, i Buđenje se odvija brzinom koja uzima ovo u obzir.
Kako su ovi ljudi bili bliski Isusu, u stvari dio njegove grupe, ljudi su smatrali da su oni bliski Bogu. Dogodila se tipična reakcija na bilo koji relativno nepoznat fenomen - ljudi su popunjavali praznine. Tako su nastale priče o postanku anđela, priče o palim anđelima, o djelima anđela, o različitom izgledu anđela, o njihovim osobama, i o podvizima anđela koji su postajali veći svaki put kada bi priča bila ponovo ispričana. Jednostavno, postoje duhovi, i ljudski opisi anđela predstavljaju način opisivanja dobra i zla, suosjećanje i naklonjenost prema drugima koja karakterizzira one koji su orijentirani na Služenje-drugima, ili naklonjenost samome sebi koja karakterizira one koji su orijentirani na Služenje-sebi. Postoje anđeli među ljudima koji nikada nisu napustili Zemlju. Oni intenzivno razmišljaju o drugima. Oni se žrtvuju. Zar oni nisu anđeli?

A kad su tebi zadnji put rekli "Anđeliću moj"...?

:) kad sam bila mala :) mama mi je jednom nešto tako natuknula :) bila sam živi vrag :)

... a poslije ništa...?

ništa :) valjda su zaboravili ili nemam anđeosku facu :)

Nije u faci stvar,triba imat dušu od anđela...

eh, duša! :) ma čekaj, a što ti je to? :)

Kad bi ti to znala,onda bi ti još i mogao reći Anđele moj

'anđele moj, moj anđele - budi uvijek tu, čuvaj me i štiti na javi i u snu... anđele moj, moj anđele - zvijezdo što mi sja, na tvome krilu tako sretna, sigurna sam ja' ---> i otpjeva Tereza davno ovu pjesmicu :)