GDJE SE KRIJU HEROJI ULICA....?

Gledam danas uspjehe ovih naših skijaša na ZOI i počne mi se po glavi vrtiti ona pjesma od Queena-We are the champions..i onda skužim da se već par dana nekako ipak najviše zabavljam na ovoj iskri i čarima virtualnog svijeta. I odjednom se te riječi počnu mijenjati i poprimati neke sasvim druge oblike i značenja, pa bi to izgledalo ovako(barem refren):
We are the losers - my friends (virtual)
And we'll keep on fightingTill the end..(what the fuckin' end?)
We are the losers
We are the losers
No time for winners (god bless them!)
'Cause we are the losers of the World (are we really?)
 

"Losers".

eh, kakve medalje, k'o CD-i. :D

e, vidiš, fors, ti mene nekako uvijek ispravljaš, k'o neki isprvljač.:) evo, evo, idem promijeniti slova..

ajmeee, sad mi još i štopajte koliko brzo tipkam. :)))

a prolazno vrijeme, to se ne spominje. :)

da. vrijeme se smije njima. :)))

probavam to nekako zamisliti al' mi ne uspijeva. :)

pardon, pokušavam...

Wrooong peg :) hehe! Luzeri su u nekom drugom svijetu, hehe.. ne ovdje :)
Tamo gdje se natjecu jedni protiv drugih i protiv samih sebe, haha :):):)

ajde ti probaj sad uzet olovku i papir pa nacrtaj ti meni vrijeme kako se smije (samo nemoj one fore sa satom u obliku smajlića). :)))

he, che-che, ja bar jučer bila vani, ali al morao pa-pa pa ja danas doma! takav ti je život da ga j.