TAKO TO...
Dan je počeo katastrofalno, kiša, gužve na cestama, jak vjetar i onda slučajan susret u tramvaju sa gospodinom mojim ocem...može li biti gore!? Naravno da može...morali smo razmjeniti nekoliko rečenica, čak se pravio da se interesira za to kako mi je u životu...čudno! Sigurno treba nešto!
Nisam znala kaj da mu kažem...nisam ga vidjela preko nekoliko mjeseci, a čula još duže. Do duše sjetila sam ga se neki dan kada sam u casinu dobila 200 kn...zaključila sm da to mogu zahvaliti jedino njegovim kockarskim genima...ničem drugom jer-sreće baš i nemam u životu :)
Razgovor je bio dosadan, suhoparan, nezainteresiran...nalik na razgovor dvoje poznanika koji su osuđeni na razmjenu rečenica koje se izgovaraju tek tako...reda radi!
Nije čak znao da radim i da još uvijek studiram, nije znao niti da sam se odselila od mame...ne zna ništa ALI ipak je smogao hrabrosti da me pozove na red zašto ga ne zovem.Kada sam mu rekla da nemam vremena za njegove depresije jer imam dosta svojih i da moj poziv nikad nije uzvraćen...začudio se i pitao zašto sam tako odvratna! odgovor je bio jednostavan..."S RAZLOGOM"!
Naravno, tom rečenicom naš "razgovor" je postao tišina i...mučnina!
Čudi me kako neki "očevi" imaju toliko hrabrosti napadati one koji imaju tisuću instrumenata za očaj u momentu nekog, sasvim slučajnog, ne planiranog, razočaravajućeg susreta!
Na kraju samo nešto...TATA-NE PRISTAJE TI TO IME i... tako to
24.02.2006. u 8:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara