o prozorima
Izgleda, dani koji će uslijediti neće biti tako teški kao što se nedavno moglo pretpostaviti. Daljnjih naoblačenja nema na vidiku.
Iako, južina je, teško dišem, ne mičem se. Teška sam od šarenog perja ptica nakalemljenog na mene zadnjih dana, ugniježđena u sebe, čekam.
Osluškujem, lupetaju krila prozora.
Moj prozor, kao i svi normalni prozori, zatvara se iznutra.
Ponekad, kad je sunce jako, ili kad netko poznat na njemu otkuca lozinku za raspoznavanje, otvorim ga preko reda.
Stvarno, dugo se poznajemo.
25.02.2006. u 12:22 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar