...tek toliko...

..koliko puta vam se desilo da ste se, otvorene duše i bez skrivenih namjera, prepustili određenoj komunikaciji, druženju i da jednostavno nakon nekog vremena skontate da vas ta osoba "uzima" zdravo za gotovo, komunikacija postane jednostrana, uglavnom na vašu inicijativu, što na kraju krajeva dovede do poprilično dosadnog osjećaja kad postaje svejedno...

...prijatelj dugi niz godina, u nekom drugom gradu, nekom ranijem životu, krenuo je tim putem, lagano sam odustala od kontakta, a kad sretne nekog koga oboje poznajemo, obavezno naglasi kako mu nedostajem?!?, kako jedva čeka da mu se javim?!?, no nikad to ne napravi sam...

...nekoliko puta sam mu se javila, uvijek su to bili srdačni i ugodni razgovori, pa ipak se znamo pun kufer vremena, no sve je ostalo opet na mojoj inicijativi, sad je samo prijatelj u sjećanju...

...sretna sam što sam naučena da ljude promatram i doživljavam na način da je svako vrijedan moje pažnje i uvijek nastojim naći vremena i način da pokažem da mislim i da mi je stalo, ovako ili onako, jer kako je lijepo čuti da nekom nedostaješ kao prijatelj, tako je jednako lijepo reći to nekom ko ti je važan...

...no jednako tako se povučem kad osjetim da je komunikacija postala jednosmjerna, lagano pustim da sve prekrije tišina, da mi neke riječi današnje ne pokvare sve lijepe riječi od ranije :) ...

ima ljudi, bit će ih uvik, za ovo i ono, za prijateljstvo, ljubav, posao...bar ih ti imaš ;)

Vrijeme donosi zaborav na takve jednosmijerne razgovore, a otvara i nove mogucnosti normalnih dvosmijernih ;o))

...hvala draga, no, eto nikad mi nije bio jasan taj sistem ponašanja, kad neko jednostavno predoči sebi da je neko drugi uvijek taj koji treba pokrenuti kontakt, pa zar je tako teško okrenuti broj telefona ili napisati sms, e-mail ili već šta god i reći: "hej ti, kako si, šta se radi, baš sam te poželjela/poželio čuti i malo proćakulati"...

Upoznah pregršt dragih osoba i virtualno i u živo, pomisliš stekao si nove prijatelje
javiče ti se, pitat te za zdravlje, zatražit neki savjet a ono ništ. Rijetki su oni koji se stvarno i jave i drago ti je kad vidiš da neko misli na tebe.
A ona druga strana kad se javiš a ono odgovor: " Ej stari di si drago mi je što si se javio " ; ili " Joj sory stari drago mi je al u frci sam sa poslom " i tpme sl. Zar nije tako .. Da li nam je uvjek do nekog stalo

Ja sam jednom izašao sa jednim komadom na pivu...
Super smo se ispričali, malo se zekali, morti i malo flertovali, vrag bi ga znao...
Međutim, i ona i ja smo tu da pomažemo drugima i naš susret se vjerovatno desio samo zbog toga da jedno drugom malo podignemo samopouzdanje i nastavimo dalje kroz život...
I to je tako u životu...

...ola svizac, pa ne'š ti problema, pozovi je na pivo opet i eto ti razgovora, zezancije, a možda i flerta, pa onda opet u pomaganje drugima krenite, lakše je uz pivicu :D ...

poštedila si me jednog loga sa ovim tekstom, najrađe bi ga uvrstio u svoj blog :) okani se ti pesimizma, ne stoji ti ;)

...ola miki, ma nije to pesimizam, ne znam ja to :D , ovo je samo činjenica ljudskog života, ne samo mog, čini se :D ...