DayWalker

Danas sam dobio poruku od frenda. "Sretan ti prvi rođendan." Hvala stari.

Točno je godina dana od kad sam izgubil pamćenje. Nisam mislil da bu me to tak puklo. Al je. Probudil sam se nekak u mahuni, u laganom kurcu, dok sam pio kavu razmišljao sam kak sam i prije godinu dana vjerojatno tak pil kavu, obukel se, krenul na posel, al nisam tamo stigel. Sjećam se bolnice, moje prvo sjećanje u ovom novom životu.

Ne znam zakaj sam tak u banani danas. I proći će znam. Čak sam jako ponosan na sebe. Za pola godine sam se vratil na posel, na radio, pisao nešto za televiziju, svašta se dešavalo. I idem dalje, bez brige. Ovaj grad će jednom biti moj. Sigurno.

Sve je uglavnom ok. Osim ljubavnog života. Jebeno sranje. Pitam se ponekad, da li nekim ljudima uopće značim nešto u životu? Ma serem, znam da značim, al kad sam šugavi čovjek, nikad zadovoljan. Volio bih jednom čuti riječi, umjesto da ih tražim i čitam u postupcima.

Prvi rođendan. Bit će ih još puno. Ne brinem se zbog toga. Bit će sve veseliji i ljepši, a ja ću biti sve jači.

Al ovaj je u kurcu. Iako sam sretan zbog ovog prvog, tužan sam zbog onih 34, koje je slavio neki drugi čovjek.

a kaj ti je bilo?

necu te tjesiti, bilo bi glupo... samo te razumijem... meni je zao onih godina koje su bacene u nepovrat, isprazne, bez ikakvog slavlja... zelim ti sretan ovaj rodjendan i sve one koji ce doci... nek budu bolji i od onih koje je covjek u tebi tolike godine slavio...

ja tebi to nikak ne vjerujem

ajd, dobar si i ovakav :))) možda i bolji :)))hehe...ostale dijelove sebe ćeš već jednom naći...polako...za sve postoji razlog.