ZAGRLJAJ
Što šapću tvoje oči brzim pticama
s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješuš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna i tako bliska javi
Ptice prelijeću nad nama
zamišljeno.
Dan se blagim žalimaproduljuje u nepoznato.
Vesna Parun
02.03.2006. u 21:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar