Gospodine W.,

 
 
    Pročitala sam Vaše pismo i, priznajem, nije me iznenadilo. Iako, to ne znači da je ostalo nezamijećeno.
Treba li žena poput mene odgovoriti na njega? Trebaju li žene odgovarati na takva pisma, uopće, ikad, ponekad, nekako?
Ali, pouzdat ću se u Vašu kavalirsku odgovornost da će moj odgovor ostati prešućen, jer, iako Vam možda nijedna druga osim mene ne bi odgovorila, odgovori na Vaše riječi ostali bi izgovoreni između redova.
Znate li već da su žene lažljive i prijetvorne, da se iza rumenila stida u njihovim obrazima skriva crvenilo požude, i da ga često samo strah sprječava da se razlije tako da svima bude vidljivo?
Vidim, znate već puno o meni. Nije važno, ne zamjeram Vam Vaše tajno iščitavanje riječi koje nisu bile namijenjene Vama. Kad već znate istine o meni, poricanje istih bilo bi ravno negiranju činjenice  vlastitog fizičkog postojanja na ovom svijetu.
A kao što ste primjetili, tu sam.
No, ima stvari koje o meni ne znate. Želite li ih znati? Nije važno želite li, niste niti Vi mene pitali želim li ja znati Vaše najintimnije želje, niti u kakvoj korelaciji Vi smatrate da stoje Vaš kurac i moja pička.
Priznajem, riječi su na prvi dojam odbojne, no poželim li  o njima razmisliti dalje, priznat ću i da se imenovani dio mog tijela osjeća pozvanim na odgovor. Da, osjećam se razgolićenom, no odlučila sam takva pred Vama nastaviti šetati dalje.
Dugo je već otkako sam primjetila Vaš pogled na sebi. Prvi put je možda i mogao biti slučajan, ali od dana kada ste prvi put okrznuli oblinu mojih bedara nimalo skriveno, ja sam bila ta koja ju je namještala tako da je iz daljine lakše liznete. Igrala sam se Vama, dragi moj W., na najgori i najperfidniji način. Satima prije izlaska birala najfinije parfeme, odjeću za koju sam mislila da će Vam svrnuti misli duboko ispod nje, metrima daleko od Vas hodala kao mačka, naginjala se prema Vama tako da Vam u nosnicama još dugo titra moj miris. Bradavice su se same ježile, pička je bubrila kao spužva natopljena uljem, slala signale niz moju kičmu preko crvenila u ušima i obrazima, sve do Vas.
Morali ste osjetiti.
No, zavodeći Vas, zavela sam sebe. Sve što u posljednje vrijeme osjećam je glad, tupa, stalna čežnja za ispunjenjem. Noću spavam na leđima, raširenih koljena, obgrlim tijelo rukama, nogama obgrlim jorgane. Nedostajanje ne prestaje. Čak ni kada jezikom liznem jagodice prstiju i hladnjikavom slinom natjeram vlastite bradavice da požele Vaš jezik, čak ni kada prste uguram duboko u sebe, i tada osjetim samo vlastito tijelo u potrebi za onim drugim, Vašim. Osjećam purpurnu unutrašnjost maternice, bujnu, meku, punu, vlažnu, željnu Vašeg prodiranja.
Danju tjeram konje ko vragove, hodam po oblacima, rukama pritišćem trbuh, bedrima zaustavljam kapi što izviru iz mene, ližem potajice sve što me u tom trenutku podsjeti na toplo, teško muško tijelo  nagnuto nad mene.
I Vi mislite da ste mi otkrili nešto novo, da ste me iznenadili, zbunili? Pa čini se, moj život je ionako samo predstava koju povremeno izvodim za Vas. Ako uopće trebam to naglasiti, slobodni ste u predstavi sudjelovati svakim komadićem Vašeg tijela, a prema potrebi i zahtjevima, i ostalim.
Vaša adresa nije mi bila potrebna, znam je već odavno. Vaš miris mogla bih slijediti i noću, zavezanih očiju. Pratila sam vas jednom da vidim gdje stanujete, tiša od mačke, izula sam cipele da ne čujete moje korake.  I ne zamjerite, ali misleći na vas, dugo su mi prsti klizili niz zvekir na Vašim vratima.
Dodirnut ću ga opet, večeras, kada ću vam osobno uručivati ovo pismo.
Nadam se da iduća stvar koju ću dodirivati neće biti hladan metal. I sasvim sigurno da se Vašim kurcem mislim pozabaviti mnogo detaljnije.
Ostalo u četiri oka.
                                                                       Predano Vaša
                                                                                                                      Remedios
 

03.03.2006. u 23:18   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Cool. Baš mi nešto beeed što sam u celibatu.

Autor: VodenkonjKljasti   |   03.03.2006. u 23:20   |   opcije


a kaj nije možda korizma :)))

Autor: SCARNECK   |   03.03.2006. u 23:21   |   opcije


ah, yeah, right. korizma:)))

Autor: remedios_iz_maconda   |   03.03.2006. u 23:22   |   opcije


Ja sam se odrekao samoga sebe.

Autor: VodenkonjKljasti   |   03.03.2006. u 23:22   |   opcije


kvragu, pa ne jedem slatko:)) sto bi jos trebalo??:D

Autor: remedios_iz_maconda   |   03.03.2006. u 23:23   |   opcije


Jako fino pismo :-))) Šteta što i ja ne imah patnji mladog W. :-)) S poštavanjem ...

Autor: LovelyStranger   |   03.03.2006. u 23:26   |   opcije


za detalje obratit se WhiteKnightu. on je prvi poceo.:))

Autor: remedios_iz_maconda   |   03.03.2006. u 23:28   |   opcije


slatki ste mi vas dvoje s tim neprekinutim nastavljajućim blogovima ;)

Autor: d-IVA   |   03.03.2006. u 23:34   |   opcije


a sto mogu:) kad sam sasvim luda za frajerom, nema mi spasa izgleda:))i taman mislim da prestane, kad evo ga opet. tjah. postajem preslaba, to je:)

Autor: remedios_iz_maconda   |   03.03.2006. u 23:37   |   opcije


laku noć... :)

Autor: WhiteKnight   |   03.03.2006. u 23:44   |   opcije


a čuj, meni je tam više parilo da on tebe čuva od drugih frajera, onak, full zaštitnički ;)

Autor: d-IVA   |   03.03.2006. u 23:50   |   opcije


eh, sad.. pa kaj:) nije da bi i ja mrtvo hladno rasirila ruke i rekla "nosite ga". :)) samo sto sam ja diskretna, pa to ne pokazujem:))

Autor: remedios_iz_maconda   |   04.03.2006. u 0:05   |   opcije


:)))ova ti je dobra, ma, što dobra, najbolja večeras.

Autor: d-IVA   |   04.03.2006. u 0:12   |   opcije


Impresivno!

Autor: Sirano-de-B   |   05.03.2006. u 11:37   |   opcije


Dodaj komentar