TO A DEAR FRIEND

Čas je večernji,čas koji ostavlja
krv svoju na planinama.
 
Netko pati  u ovom času;
neka žena,ojađena , gubi
u ovaj suton jedine grudi
na koga je nekoga privijala.
 
Postoji neko srce u koje večer
umače ovaj vrhunac okrvavljeni.
 
Dolina je već u tami
i tišinom se puni.
Ali gledaj odozdo kako se planina
pali rumenilom.
 
Uvjek u ovaj čas ja zapjevam
svoju tužnu , nepromjenjivu pjesmu.
Možda sam ja ona koja vrhove
grimizom kupa.
 
Prinosim ruku na srce i osjećam;
bok mi krvari.
 
Gabriela Mistral

...ta je živjela u promenljivim vremenima.. :))