eye against eye

"...and who knows which is which and who is who..."

ma ne znam... osjećam se ko početnik. ko mladunče u stvari. ono koje je tek došlo na svijet i još nema pojma o tome šta ga čeka niti misli o tome. jer ne mora.

blah... ne da mi se pisat ni razmišljat o tome što sam htio napisat. ili mislit. nikad nisam razbijao glavu o tome šta-donosi-sutra, pa neću ni sad. nostradamusima ću prepustit predviđanje budućnosti, a ja ću se probuditi sutra i doživit budućnost. iz ove perspektive. what's the-point? pa meni je point ispitivanje granica. dokle možeš ić..? istinabog, neće ti puno pomoć saznanje kad si učinio korak kojim si prešao granicu svojih mogućnosti. u tom trenutku, dok padaš na najnižu točku svoje propasti, valjda te drži sretna misao kao si spoznao jednu svoju granicu.

"emily tries but misunderstands, ah ooh/she often inclined to borrow somebody's dreams till tomorrow/there is no other day/let's try it another way..."

srećom postoje dublje i manje duboke provalije u koje upadaš, pa se iz nekih izvučeš sa lakšim modricama, a ponekad slomiš ruku, nogu... i misliš kak si još super prošao.

ma niš... zbilja ne znam zašto ovo pišem. ionak nemam nikakvih pitanja i dilema. već sam prošao znak na kojem je pisalo da je iza njega neistražen i mogućno opasan teren i da nema povratka kad ga prođem. dosadno. o, dosadno.

nego... da ja vama pričam kako sam sa bombama jurišao na bukere?

"and I've got things on my mind/for want of the price of tea and a slice...
the-old man died..."

?

kristijane.... nemoj me kliktat. noge ću ti slomit!

e, ajd, daj te bombe i bunkere, ovo gore znamo svi :DDDD

jeste mi vas dvije nešto kao...podrška? :)

sašorala te neka jutarnja tjeskoba!?