STARCI SU PROLUPALI

Prekrasnog li dana danas,ma nisam mogla vjerovat jutros.Dan kao stvoren za odlazak u planine.Nikad planina nije tako lijepa,kao kad je kiša opere,a jutarnje sunce pozlati,nikad vidici nisu tako blistavi i sjajni kao posllije grmljavinskog nevremena,a svega je toga bilo ovih dana.Dugo sam stajala uz prozor i gledala u planinske vrhove još uvijek prekrivene snijegom.Zov puta bio je tako jak,čežnja tako zbiljska, da sam je osjećala u svakom dijeliću svoga tijela,penjala se od nogu,preko struka duž leđa i skupljala se u glavi,vvičuć moleć,preklinjuć ,al' sve je bilo uzalud......................
Obaveze ,proklete obaveze,ne mogu ih preskočit,na daanas.
No sada je to druga priča.........noć je ,ovo je neki drugi svijet,virtualni...ovdje nema obaveza,nema "moram" samo želim i hoću.U virtualnom svijetu imam virtualne prijatelje,a jednom od njih obećala sam da ću ga odvest na Risnjak..........pa da krenemo,hoćete s nama,ne će vam biti žao.Malo ima tako lijepih planina kao što je naš ponosni Risnjak....i što kažete jest li za..........NIje teško,trebaju vam dobre cipele,hlače,topla jakna i puno srce dobre volje..............
Krećemo iz pravca Gornjeg Jelenja,prema sjeveru gdje se šumska cesta odvaja prema Lascu.Cesta nas vodi bogatom bukovom šumom,i tu i tamo poput bisssera razbacanih sjenokoša,prepunih planinskog cvijeća.Teško je opisat bogatu raznolikost biljnog pokrova Risnajka.Od impozantnih stoljetnih stabala bukve,ddo prekrasnih indigo plavih encijana.Od zanosnog mirisa divljeg jorgovana,do blještave ljepote planinskog ljiljana.
Nakon otprilike šest kilometara ceste nailazimo na šumsko raspuće Vilje.Znakovito ime ne čini li vam se.Pričaju na m legende,da u tako lijepoj i bogatoj šumi živješe jednom davno i lijepe vile,i ovo im mjesto bi okupljalište.TU su se nalazile,tu su kola svoja plesale,tu su se upohode spremale.
Ostavimo vile plesu njihivom i krenimo dalje,šumsskom stazom do križanja na Medveđim vratima.Očekuje nas dvadeset do pol sata ugodnog pješačenja.Staza se lagano penje obronkom.S naše lijeve strane,planinska je strana,puna tipičnih kraških sttijena,od kojih.ako imate samo malo mašte,možete stvorit nebrojeno mnogo likova ,ljudi ,životinja,predmeta............činit će vam se kap da ste u posjeti nekoj kiparskoj radionici,a prepustite li se još samo malo vidjet ćete gore iza one stijene,stargo Mikelanđela kako dovršava jednog od svojih apostola,ili čak Meštrovića............no umjesto lupe čekića,u ovoj radionici čujete cvrkut ptica ,zuj pčela,a sve to zaogrnuto mirisom cvijeća,trava, aromatičnog bilja....
Medveđa vrata.........raskrižje četiriju staza i stupasto stijenom u sredini.Stijena je sva obraštena planinskim vrijeskom neponovljivog mirisa,a u njezinopm podnožju nikli su grmovi i grmovi origana (mavrinca)..
Jugozapadnom stazom mi smo se popeli ,do
Medveđih vrata,iz pravca juga dolazi staza sa Tuhobića,a sa istoka teško dišuć vvuče se zavojiti puteljak pravo iz Crnog Luga.Toliko o stazama samo za vašu informaciju,a mi nastavljamo lijevo Risnjakovim grebenom put Schlosserovog doma.Dom je dobio ime po dr.Josipu Schlosseru-Klekovskom prvom predsjedniku HPD-a i osnivaču Hrvatske botanike.staza nas vodi laganim usponom,sljedećih tridesetak minuta do doma.S obzirom da se radi o nacionalnom parku nesmijete brati ni cvijeće ni začinsko a ni ljekovito bilje.Čovjek kod tolike ljepote i obilja često dođe u napast sagnut se i taj jedan mali cvijetić ponjet sobom u svoj dom.......ali nemojte ,nosite sobom foto-aparate,i biti će prekrasnih uspomena i na cvijeće i na prijatelje.
Zadnji stotinjak metara uspon je nešto strmiji,no kad svi uspuhani stignete na Schlosserovu livadu ,doživljaj doma biti će samo ljepši.Dom se nalazi na sedlu između dvaju vrhova Velikog i južnog Malog Risnjaka na visini od 1418(čini mi se)m.Dom ima kuhinju,blagavaonicu,wc,spavaonice su na katu.
Tu ćemo se odmorit,trebalo bi nešto pojest,popit,skinut ruksak,odmorit leđa,ili jednostavno opružit se na livadi i uživat.............
Livada je inače na kraju lijeta prepuna kima,a ona iza doma i stijena povrh bijele se od baršunastih cvijetića runolista.
Jeste se odmorili,napunili i provjetrili pluća,krećemo..........Ostalo nam je 15 minuta uspona na sami vrh Risnjak.Staza kreće iza doma i markirana je.Njen prvi dio probija se strmo kroz koloniju mirisne kleke,iz koje kao da se igraju skrivača s nama,proviruju čas plave glavice Velebitskog kotrljana,čas ljubičasti ljiljan.Razgledavajući ,čas stazu čas cvijeće,čas zastajkujući da se možemo divit pogledu stigli smo i do samog vrha.Risnjak ,jedan od slikovitijih hrvatskih vrhova,visok je 1528 m.i samo je šest metara niži od Bjelolasice.Pogled s vrha Risnjaka otvoren je na sve strane.Pogledate li prema jugu vidjet ćete more s otocima Krkom Cresom ,Lošinjem...preko puta prema jugozapadu pogledajte na Snježnik i upropaštenu,ružnu,izrovanu Guslicu
sa svojim ružnim devastiranim ,vvojnim objektima,a podno naših nogu steru se prostrane goranske šume.......
I, kako vam se čini,sviđa li vam se,no ne morate ništa govorit,na ovom vrhuncu ponad svijeta kao i u virtualnom svijetu,ništa ne morate,samo se prepustite i uživajte,ovdje gore sve je tako lako,tako iskreno i čisto i sve je tako dohvatljivo.............
Predlažem da se polako spustimo.....odlazak mi uvijek tako teško pada,zamislite si ga sami kako hoćete ja ću ostat još malo vidimo se...

:)

11.03. je puhala bura. bilo je vedro i toplo, dolje u Baški je puhalo oko 15 čv, ali gore uz planine nabrali su se gusti snježni oblaci. bolje da nisi išla nikamo. u nejdelju je bilo još gore.

Bez obzira uživao sam čitajući ovo štivo. Bravo