mala plava

 ..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..
zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i da smo bili krivi....požurimo, s danima i danima sto će doći požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe..
jednom, ćeš se vratiti i ubrati cvjetove koje smo zajedno mirisali, gazili ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit će kasno..
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati....
zaboravit ću oči i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju....ne boj se, jednom ćes se zaljubiti al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene....
ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam život je borba - nastoj pobijediti ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati cilj života je ljubav-a ona traži žrtve..
bio si moje veliko proljeće uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti koje ću se sjećati.....osjećat ću tugu jer sam tebe voljela bit će to ironija tuge....nestat će sjaja u travi nestat će veličanstvenosti svijeta ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.... 
William Wordsworth (1770-1850)