Moje bla bla

Slušanje…

Kad te zamolim da me poslušaš a ti mi počinješ davati savjete, nisi učinio ono šta sam te zamolila. Kad te zamolim da me saslušaš a ti mi počneš govoriti zašto se ne bi trebala tako osjećati i razmišljati, gaziš po mojim osjećajima. Kad te zamolim da me poslušaš a ti držiš da si dužan riješiti moje probleme, iznevjerio si me, koliko god to izgledalo neobično.
Slušaj!
Molila sam te da me poslušaš, a ne da govoriš. Samo slušaj. A ja ću se već nekako snaći… Možda ću i tebe zamoliti za pomoć… ali ne sad, sad te molim samo da me slušaš. Nisam bespomoćna i nisam nesposobna. Možda sam obeshrabrena i možda posrćem ali nisam bespomoćna. Kad za mene učiniš nešto što ja mogu i u krajnjem slučaju moram učiniti za sebe, samo pridonosiš mome strahu i osjećaju manje vrijednosti.
No, kad kao jednostavnu činjenicu prihvatiš da uistinu osjećam to što osjećam, koliko god to bilo iracionalno, ja tada mogu prestati s nastojanjima da te u to uvjerim i mogu se posvetiti nastojanjima da spoznam što se nalazi u pozadini tih misli i tih osjećaja. A kad ta pozadina postane jasna, odgovori postaju očiti i nisu mi potrebni savjeti. Iracionalni osjećaji imaju smisla kad razumijemo što je iza njih.
Možda je to razlog zbog kojeg molitva, katkada, kod nekih ljudi daje korisne rezultate. Jer Bog je nijem i ne daje savjete, i ne pokušava popraviti situaciju. Bog samo sluša i dopušta ti da se sam središ.
Stoga molim te, samo poslušaj što ti imam reći.
Ako želiš govoriti, pričekaj trenutak, pa ćeš doći na red i onda ću ja slušati tebe…

riješi ga se

Kada se potužiš muškarcu on osjeća da mora tvoj problem riješiti. Kada se potužiš ženi ona te sasluša i razumije jer zna da će ti tako odmah biti lakše. To je razlika među nama. Pročitaj knjigu - žene su sa venere, muškarci su sa marsa" i sve bu ti jasno.
haha, jebiga, i ja baš dala savjet :-)))))