Princeza iz naranče DRUGO POGLAVLJE


Poče tražiti kakav mali izvor,ali ne nađe ništa.Više nije mogao izdržati u vlastitoj koži.S vodom ili bez vode,hoću vidjeti kako izgleda djevojka...pomisli.Poče guliti jedan od plodova i pojavi se jedna ruka:oguli još pojavi se i druga.Kad završi s guljenjem,nađe se pred prekrasnom djevojkom koja mu reče:                                                - Daj mi da pijem, molim te!                            On ponovno pogleda okolo,ali nigdje ne bijaše ni kapi vode.                 - Žao mi je,ali nemam vode!                      - Ajoj,onda moram umrijeti! I nestade je.   Kako ga je boljelo što je dopustio da tako lijepa djevojka nestane! Nastavi svoj put.Uskoro ga opet obuze silna želja da oguli drugu naranču. Bio je bolesno znanije mogao odoljeti. Ogulivši naranču,nađe se pred njim djevojka još ljepša od one prve.                                - Prinče da mi da pijem!                               - Žao mi je,ali nemam vode.                               - Ajoj onda moram umrijeti i nestade.       Ovu treću neću oguliti dok ne nađem prije neki izvor,mrmljao je princ u sebi.Nastavi put i konačno dođe do jednog izvora.Sav sretan sjaha i dok mu je srce treperilo poče guliti 3 naranču.Ovog puta djevojka je bila lijepa kao sunce,a imala je rajske oči. Princ potrči do zdenca,sklopi smrznute ruke,uhvati malo vode i odnese joj.                                   - Hvala.Reče ona i poljubi ga.   Princ odmah shvati da je to djevojka koju je tražio toliko vremena.Ushićen htjede je odvesti sa sobom,ali opazi da nije obučena.Srećom stignu u jednu gostionicu. On dade pripremiti najljepšu sobu i oboje umorni kako bijahu,bace se na krevet.                          Sutradan princ reče ljepotici iz naranče. Slušaj me draga moja.Ja moram ići po kraljevsku odjeću.Ti me čekaj ovdje. Poljubiše se još jednom , a  on reče gosioničarki: Pazite da joj tko ne učini kakvo zlo inače... Dobaci joj torbu s novcima i odjuri u prijestolnicu.                       Čim on izađe,gostioničarka,koja je bila vještica pozove u jedan kut svoju kćer,gadnu kao gladna godina,i tiho joj reče.                                 Nije pravedno da ta majmunica gore dobije tako lijepog princa i još postane kraljicom.Ti ćeš zauzeti njeno mjesto.Bi li ti se to svidjelo?                            - Kakvo pitanje,majko! Dobro onda sve prepusti meni.                                                 Rano ujutro pope se ona u sobu ljepotice iz naranče.          Princ me zamolio da te očešljam - reče joj.                    - Hvala,ali ja se stalno sama češljam.                          - Kako ti uspijeva s tom kosom do poda?                          - Ipak mi uvijek uspijeva.                                         - Ne,ne čekaj ja ću te počešljati.  Da,ne,da ,ne.Na koncu,da bi prekinula raspravu,djevojka je pusti da je očešlja.   Vještica jo zabije 3 pribadače u glavu.Djevojka se odmah pretvori u golubicu koja poče lepršati po sobi,a potom odleti kroz prozor.                Vještica odmah naredi svojoj kćeri da se svuče,legne u krevet i da čeka princa. Princ se vrati oko podneva.Skoči sa konja,potrči u sobu,baci pogled na tu užasno mršavu djevojku koja je izgledala kao da je izravnana blanjom Svetog Josipa.......

16.03.2006. u 20:06   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Tvoja priča, bar mislim da si ju ti izabrala iz svoje mašte, ne odnosi se na nijednu priču iz svakidašnjeg života.
Ako muškarac treba biti maštovit za tebe u stvarnosti, nije ni čudo da češ lako izabrati lažovčinu i frajerčinu koji če se prije ili kasnije slomiti, ili češ biti sita glupih objašnjenja.
U svakom slučaju voliš da se truješ i da truju tvoj mozak. Kad ti se sve bude zgadilo , počet češ misliti drugačije no tada če biti kasno. Za sada neka tvoja pobjeda bude maštovita do boleštine.

Autor: dobridanci   |   23.03.2006. u 22:53   |   opcije


Dodaj komentar