Pogled iznad tipkovnice

Puna stranica torture i sve to zbog naše opće kulture…
 
Još jedno čudo ovog svijeta. Vjerovali ili ne, sve što vam treba za bolji život nalazi se baš na tom jednom mjestu, u seksi shopu. Obraćam se nevjernicima. Znači onima koji nikada nisu kročili svojim nogama u uvijek vruću zonu seksi shopa, a ne onima koji su bili, ali to ni sebi nisu priznali, jer su se tako dobro maskirali da ih njihove vlastite oči, kad su ugledali svoj odraz na samom izlogu shopa, nisu prepoznale.  Da, nažalost još uvijek ima konzervativaca. Kaže selo: 100 ljudi, 37483270234 ćudi. Stoga niti ne želim shvatiti zašto je netko cijeli život u zatvoru. Ljudi sami sebe kažnjavaju. Nekad namjerno, nekad nesvjesno, uvijek s nekim razlogom. Koliko god suza prolili zbog boli ponekad zapravo guštaju, uživaju, jer baš to žele, baš takvu bol trebaju, da ih izvuče iz jebene svakodnevnice, da napuste taj dosadni monolog, tada su suze na licu samo zbog tuđih pogleda. Najviše mrzim kad se takvi isti pravdaju. Jer što će reći mama, što će reći tata, što će reći bogata rodbina, tete i stričevi, susjedi i kolege, ako budem toliko jak/a i izbacim svu hrabrost iz muda, divlje izdrkam i tako dobro svršim, od glave do pete tako snažna struja me prođe. Zar da povrijedim svoju jedinu mamu, mamu koja me je dojila čak do moje prve godine života?!? I s tim dobrim djelom mi podarila zdrav život. Zar sam bolestan ako ne živim onako kako ja hoću?!? Zar sam zdrav ako živim po tuđem, maminom repertoaru?!? Ali mama nije tuđa, mama je moja, moja mama najbolje zna što je dobro i zdravo za mene. Bio bi to smrtonosni udarac za nju, kad bi živio kako ja hoću. Možda je bolje glumiti i dalje, praviti se da ništa ne znam?!? Možda je bolje držati jezik za zubima, šutjeti kao zaliven, godinama?!? Čekati novi dan-svaki dan?!? Čekati bolje sutra?!? Nadati se?!? Čekati i nadati se?!? Nadati se i čekati?!? Javi mi kad dođe do neke promjene, kad dođe do jebenog kraja. Ako, ikad!
Mislim da je najlakše i najjednostavnije prihvatiti ih kao takve, jer nije to baš ni teško s obzirom da nam je siromašan mentalitet, tj. društvo smo koje raste, stari i izumire, ne gradimo se, ne izgrađujemo, ne širimo svoje korijenje, ne ostavljamo ništa za sobom, ništa vrijedno spomena. Mislite da će vas se netko sjećati po dobrom kuhanju, dobroj i vitkoj liniji, prekrasnom osmijehu, zbunjenom pogledu ili možda zbog posla kojeg ste vjerno godinama obavljali, zbog urednosti ili neurednosti itd… Ne, ne i ne!!! Ljudi ljude pamte po djelima. Djelima izgrađena preko njihovih čvrstih kostiju. Pričam o unikatima. Jedinkama! Živjeti nakon života, ne kao svetac, već kao prava živa osoba, ne zbog neke reinkarnacije, već kao jedna duša u duši drugog čovjeka. Zauvijek! Forever and ever!
Biti hrabar ili ne, pitanje je sad?!? Biti hrabar i izabrati život od svega ostalog.
Možda se samo manjina složi sa mnom, svejedno, to je samo moje mišljenje.
Moja teorija…divim se samoj sebi, što se otvaram ovako u javnosti, jer većina to nije u stanju. Što zbog srama, što zbog straha i sve to zbog jebenog prihvaćanja njihovog duha i tijela među ostale liberale. Mislim da svako živo biće ima pravo na život.  Suzit ću sva živa bića na ljudska stvorenja i tako si dozvoliti slobodu pisanja u ovom članku. Slobodu riječi.
Da, stala sam kod neke moje teorije za bolji život. Hm, ili da teoriju prekrstim u recept?!?
Potrebno je; za početak svega, samo po malo, hrabrosti, mašte, igračaka, baterija, pitke tekućine…sve ostalo mašti na volju. Seksi shop je prava stvar za bolji život. Sve što vam treba da ta ubitačna dosada nikad više ne pokuca na vrata vašeg života nalazi se na jednom mjestu. Koža, guma, platno, hrapavo, glatko… Bičevi, lisice, ogrlice, pojasevi, perje… za pičke svih oblika; svih veličina; dupli, s dvije glave, tvrdi, mekani, silikonski, metalni, da žulja ili da samo ljulja, u bojama, mirisni, s pumpom, debeli, tanki, veliki, mali, šiljasti, kockasti, glavati, jajasti, krivi i pravi…jedno je sigurno, baš svi su s garancijom i svi su tehničari… u slučaju kvara daju se popraviti, ali i zamijeniti, to je ono što sve pičke čine sretnima, vlažnima, klizavima… always open, never closed!!! A za živi vibrator, inače zvan kurac, nađe se u seksi shopu sve po njegovoj mjeri… lutke; plastične, gumene, dugonoge, plavuše najprodavanije, sisate, guzate, svim otvorenim, podmazanim, širokim, dubokim, uskim, tijesnim, pravim rupama… ili sve na dijelove; najprodavanije su glave, zbog usana, otvorenih, napupčenih, debelih, punih, bez zubi ili s zubima…  za početnike – videokazete; valja se prvo pripremit i naučit štogod za bolji život… za nevjernike – ulaz je uvijek besplatan, ostat ćete svježi i nakon što napustite, do tada vam zabranjen teritorij, nećete se usmrdjeti, možda malo oznojiti, ništa što obična voda s tuša ne može isprati… ono najvažnije; sve su to dodaci, začini koji, ako si to dozvolite uistinu mogu i hoće promijeniti život na bolje… Recite Zbogom; dosadi, nervozi, stresu, frustriranosti, crvenilu, štucanju, nejebici, samoći, kurvi, žigolu, gospodarici, robu, podočnjacima, natečenosti… S osmjehom ćete pozdraviti; dan, noć, zoru, partnera, susjedu, ženu, najvećeg neprijatelja, sreću, svaki novi dan…
U seksi shop za bolji život…
 
NASTAVIT ĆE SE…

haha, a ja zabrijao nešto o njenom viđenju "slobode uma", odnosno totalne slobode pojedinca, izraženu po pričici o (iz) sehishopu(a) haha; ma gle mene, haha