hell is for children...
još jedna zora obasuta sitnim pitanjima kao zvijezdama koje nestale su pri danjem svijetlu još uvijek zapravo postojeći... ništa zapravo ne nestaje, mi to samo ignoriramo ili prestajemo mariti za isto...
lagana zora, a zapravo nikad teža...
svjetlija, ali opet tamna: lutanje ne rješava problem, privrememo sklanjanje i zaboravljanje na problem čini ga zapravo sve većim kad se napokon s njim suočimo...
još jedna zora dočekana, ali ovaj put neomotana providnošću zagonetnom...
pri svjetlu dana mi smo suočeni...
19.03.2006. u 6:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar