Vječiti nedostatak vremena?

 
Jednostavno ću se morati nadovezati sama na sebe i malo opširnije pisati o još jednom od naših problema: stalnom nedostatku vremena.Postaje mi već skoro naporno slušati pritužbe svih oko sebe, a počesto – priznajem – i same sebe na to da ništa nikad ne stignemo; riješimo li se jedne obaveze ili smo s istom pri kraju, već znamo što moramo raditi dalje i za čim ćemo „trčati“ slijedećeg sata, dana, mjeseca, godine. Puni smo ciljeva, zadataka, vlastiti „projekata“, još neostvarenih snova. Od silne želje da sve stignemo i završimo, stvaramo si uvijek nove obveze. Poradi toga život prolazi pored (većine) nas poput filma: dok ti odeš po limunadu, propustiš bitnu scenu. Na žalost, taj se film ne može pauzirati ili vratiti unatrag. Svaki moment koji propustimo trčeći za nečim nepovratno je izgubljen.Jako bi korisno bilo da naučimo zastati, pogledati oko sebe i doživjeti ponekad trenutak tog, tekućeg života. Da barem na kratko prestanemo sebi zadavati nove ciljeve. Jedino na taj način možemo se početi osjećati malo potpuniji i sretniji, jer neće biti više toliko toga što će nam sutra ostati neostvareno, ako DANAS UMREMO. Kad ne budemo imali ciljeva kojima s tolikom strašću stremimo, tolikih samonametnutih potreba koje rađaju druge obveze i potrebe, valjda ćemo tada osjetiti da zaista živimo.Svakako u životu treba imati jasne ciljeve i ideje, planove i nacrte; razvijati se, učiti, oblikovati se u duhovnom smislu i po potrebi stjecati materijalna dobra i pridonositi u barem nekoj mjeri općem blagostanju. No ne smijemo o zacrtanim dostignućima postati ovisni, jer će ista postati sama sebi svrha i tada će nam svaki, ali baš svaki „trenutni“ komadić života ostati zapravo nedostižan – jer dok se on događa mi nemamo vremena u njemu uživati jer mislimo na ono što moramo uraditi zatim.Vjerujte mi, pokušajte, nije uopće teško. Pokušajte se osloboditi ovisnosti o budućnosti, o onome što trebate ili želite učiniti; vidjet ćete koliko lijepih stvari se događa - a da ih niste ni svjesni - sada.

22.03.2006. u 16:18   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

A da tek vidiš brišući let friško rastavljenih četrdesetogodišnjaka!!! :-))) ti nemaju vremena ni za fuk haha
Ma ja mislim da je "nemam vremena" zapravo moderno to se kao nosi. Ako imaš vremena=živiš dosadno, niš ti se ne događa, kužiš brijače? Stalno kao neki ekšn i onda se sruše na ulici u četrdesetima.

Autor: Isabella-41   |   22.03.2006. u 20:08   |   opcije


e da je malo više vremena svaki dan za sebe.a ima i onih koji cijeli život posvete samo drugima...tko zna...

Autor: danny_g   |   22.11.2006. u 12:00   |   opcije


Dodaj komentar