Zvjezdana mreža
Ti, ja i zvijezde večeras.
Te sitne točke nalik krijesnicama koje gledamo kroz malen prozor u prohladnoj prostoriji ležeći ispod pokrivača.
Isprepličem ti noge oko tvojih i tražim toplinu u njima dok rukom pokazujem prema prozoru i spuštam prste na vršak tvog nosa.
Prenosim ti dio nebeske čarolije koju sam uhvatila dlanom za tebe.
Ti i ja, stranci.
Potpuni.
Ali ne i zvjezdama, one nas poznaju.
Spajaju nas pletući nevidljivu mrežu oko naših tijela.
Prepuštam se njima i tebi.
Osjećam ih, osjećam ih kroz tebe al ipak te negdje pri vrhuncu gubim.
Tvoj nemir poput sječiva para zvjezdanu mrežu taj besplatan dar s neba.
Pogledom svojim tražiš "nas" u očima mojim.
Sklapam ih.
Ne dajem da nas tražiš.
Pusti.
Pusti nek nam isprepletu mrežu noćas jer "nas" će nestati u danu koju dolazi.
24.03.2006. u 23:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar