RAJ
Bakrorez prevučen zlatom, i u
zlatnom redu,dva tijela ko klupka
zlatasta.
Pobjedničko jedno tijelo koje čuje i jedno
tijelo pobjedničko koje priča u livadi u kojoj
ništa ne govori.
Disanje koje u disanje pretače se i jedno lice
koje podrhtava od njega u livadi u kojoj ne
drhti ništa.
Sjetiti se tužnog vremena
u kome njih dvoje uživaju Vrijeme
i življahu njime ožalošćeni.
U satu zlatnog čavla
u kome je Vrijeme zastalo pred pragom
kao psi lutalice...
Gabriela Mistral
27.03.2006. u 20:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar