Dani i noći

 
Postoji nekoliko meni svetih mjesta. Neka su ovdje, u fizičkom, a neka su na finijim razinama.Danas ću vam reći o mom mjestu za čitanje, i pisanje.Mreža za ležanje, ispod ogromnog oraha, usred jednog divnog polja.Sa strane pogled na vinograd,  šumu i nebo.Iz daljine se čuje kako valovi udaraju u kamenčiće.Ljudi koji prolaze cestom kroz polje, ne mogu me vidjeti, jer skrivena ležimu svojoj mreži. Nevidljiva sam im jer sam nepomična.Jer su moje misli utišane.Mirna sam, sasvim. Tako sam mirna da me posjećuju lasice i zaviruju znatiželjne u mrežu  a blavori vijugaju ispod mojih leđa.Čujem vjetar kako priča lišću.Knjige klize iz ruku na tepih od orahovog lišća i grančica.Gledam u prozirnost listića, prema suncu.Mreža se lagano njiše, u ritmu svemirskog klatna.Na mom svetom mjestu,  ja sam Mir.

Jedino u miru možemo spoznati svoju pravu prirodu, kao što se mjesec može ogledati na mirnoj površini vode, tako se naša izvorna duša pojavi kada se valovi svijesti na površini smire. "Yoga chitta writi nirodah", ili yoga je neutraliziranje valova svijesti, misli, osjećaja, tako počinju yoga sutre od Patanjalija.

Hm...čudi me da ti nitko nije rekao da je jako nezdravo spavati i boraviti ispod oraha. Raspitaj se o tome.

Ross, ja nisam ovo izmislila.. a blavori su krasne životinjice, koji se čak daju i škakljati...za razliku od tih hulahup djevojaka koje bi možda i pobjegle ..

spirou, čula sam to za orah, ali meni je tamo tako lijepo... ne vjerujem u te priče...vjerujem sebi i mom osjećaju za dobro :)

Ne nebu, medju oblacima, gdje sekunda traje i mikrosekundu i cijelu vjecnost, ja sam Mir. Na vrhu planine, gdje cujem kako trava raste, ja sam Mir. U mraku i tisini svoje sobe, dok sjedim na krevetu naslonjen na zid, disuci duboko i sporo, nakon izdaha, ja sam Mir.

baš mi je drago da si se tako freudovski zabunio... i da i ti imaš slično mjesto :))

hehm, mi vec popricali o ovome :)

eto vidis Corto da si informiran prije svekolikog ( odabranog ) pucanstva :)