PJESMA ZA JEDNOG PRIJATELJA
O što ti sve ne dadoh! Mog života, moje dušo pol! Podijelih s tobom muku svog života i svoje duše bol. Ako iza lica ljubavi se mržnja skriva i zavist iza udivjenja, tomu mene ne smatraj za krivom; to priroda je zemaljskih stvorenja. Zar svaki put kad bio si u jadu ne rekoh ti da u me imaš nadu? I ako nikad ne pomogoh, zna se: u ovom svijetu jedva se čovjek može poskrbiti za sei dosta je da prijatelju u njegovu jadu poda nadu. Još posljedne bih htio da ti dam da to nemam sama: da dobiješ od mene kroz tijelo svoje žene sifilis nek izmiješa se tako naša pobratimska krv od ljubavi same da u svom srcu čuvaš spomen na me sve dokle jednom ne postaneš strv.
29.03.2006. u 20:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar