pisati pisma, pričati priče

Svejedno je tko si, znam li te ili samo slutim onim pospanim kapcima na kojima noć sjedi.
Svejedno je da li te volim ili se nikad nisam naslonila na tebe, nikad ti prstima izmjerila ljubav na licu.
Svejedno je da li me zoveš noću zato što je ona kraj tebe otputovala u svom snu u kojem nikad nisi stanovao ili me zoveš zbog mojih gladnih ruku ispod još gladnije muške majice.
Ili su, možda, dragi moj dozivatelju, svi tvoji pozivi noćni tek zbog boli u grudima - "tamo lijevo gdje pada lišće i žuti se samoća"?
Svejedno je, sve je sasvim jedno - kad smo ovako bolno povezani svim noćima, svim ulicama, svim prozorima. I dok mi slušaš glas, prepoznajem tvoje unutarnje prostore kojima taj moj glas kroz tebe putuje.
Da, dragi, sve je jedno kad se o nama radi. Zato za tebe, koji me zoveš noću, pišem ovo dnevno pismo. Ne bih li te ohrabrila da uđeš u tu noć, onako potpuno, sav i do dna.
Onako kako si u mene ulazio.
 

istina,.. stvarno lijepo pises, jedino je sto mogu konstatirati kao i svi prije mene:)) e sad, radi dozivljaja ili po inerciji,... svejedno

it's time...

(Zar je komentar potreban? Riječi uvijek tako "do dna".)

Kaj misliš da je neko glup?!

ni ne slutih kakvi su letovi mogući u gustinu noći kad ljenčuga pored nas dubokim disanjem obznani potpuno odsidrenje od ovog našeg sada.... plakala sam ostavljena da bdijem u mraku, netaknuta, uz okrenuta leđa.... sad znam da se treba otisnuti u svoju virtualu.... u svoj let, u svoj noćni poziv iz mraka

Što više čitam, to ljepše pišeš :-)).