Gle tko to govori

Citam na blogu dosta tekstova o ljubavi. Reklo bi se: cesemo se gdje nas svrbi.
I jaki smo na rijecima. Auuuuuuuu. Doktori i amateri. Mozemo o tome raspredati do u nedogled (kako i treba). Meni je osobno to najomiljenija tema. O tome sam najvise naucila kroz vlastita trazenja, od onih koji su u ljubavi potpuno sagorjeli, od onih koji su je propovjedala i zivjeli, od onih koji su svojim zivotima doprinjeli da ovaj svijet ipak ne propadne, od umjetnika i umjetnickih djela, od pripovjedaca bajki, od duhovnih ucitelja i svetaca i od onih beznacajnih, malih ljudi koji su se u teskim situacijama pokazali velikima.
Nisu mi se ostvarili moji djetinji snovi o princu na bijelom konju. Nije dosao onaj pravi ili je dosao, ali me nije prepoznao. I sto sad? Moje srce ne uvene, ne ugasi se, ne dozvoli da ljubav umre, vec shvati da su sva ta razocaranja samo gubitci malog radi dobitka velikog. I gubitak postane dobitak kad se pretvori u gnojivo iz kojeg izrastemo. I kad pocnemo patiti zbog razocaranja u ljubavi, a sve radi jednog covjeka koji nije ostvario nasa ocekivanja i nade, nije li to uskogrudno? Ne zapitamo li se kome i cemu smo MI uskratili ljubav, pred kim i cim smo sve zatvorili vrata naseg srca? I zasto? Zbog egoizma? Straha? Nedostatka osobne snage? Neznanja? … Jedan moj prijatelj je cesto govorio kako je ego sitni kradljivac velicanstvenog u nama.
… Jako sam bila zadovoljna kad je jedna prorocica kazala: " Jako si voljela te muskarce, ali ne zato sto si bila zaljubljena u njih vec zato sto si zaljubljena u ljubav."… Bas sam sretan covjek.

ljepo...

O ljubavi pričaju oni koji imaju manjak dotične.

...istina...

Zato ih izbjegavam.

jel ta proročica na iskrici?:)))

Prorocica nije na iskrici. Istina je da o ljubavi puno pricaju oni koji je nemaju i koji je traze. Kaze se: "puno zujis, malo meda dajes." Al o njoj su govorili i oni koji su je nasli i zivjeli.

Oduvijek se pričalo ili barem nastojalo reći nešto o onom što nedostaje...a sve kako bi se još jednom ukazalo da je baš tako i potaklo razmišljanje o istom.Vjerojatno jednom i neće biti tako no sad se susrećemo sa sljedećim pitanjem, možemo li i hoćemo li mi dočekati to, to što nam nedostaje? Možda kaže NADA, a ako to ne bude u ovom životu, zasigurno će u nekom slijedećem...emti takav život, idem odmah u taj slijedeći, tamo je moje LIJEPO!

Poanta nije u cekanju vec u vlastitom angazmanu. U stilu: Tko kuca otvorit ce mu se. Ili: Tko se penje, popet ce se. Premda putem moze i slomiti nogu, a mozda i poginuti. Ali kao sto je rekao mali mrav na putu za Meku kad su mu rekli: To je daleko, ti si mali, zgazit ce te putem; na sto je mali mrav odgovorio: Nema veze, bar cu umrijeti na putu za Meku.

Da zaljubljeni smo u ljubav, a uništava je naš ego:))