u 3PM (tri popodne)

Ponekad u tvome oku, ugledam sjenu duboku,znam da pocinje tvojih deset dana tisine.I lutas, gdje ne stignes, samo da sidro dignes i nestanes, trag svoj zametnes.
I mogu da te trazim, da stignem sve do Boga,sve do ni sam ne znam kud,u rijeku da se pretvorim, u vjetar, u travku, sve je uzalud. Kao zlatna polja razi, kad sunce zorom trazi, sve, bas sve da pokusam, al' zasto to ne mogu, taj bunar u tvom oku ja osmijehom da obasjam.
Srce ti snazno bije, u sebi strasnu tajnu krije, a zjenice sire svoje pupoljke. I cekam dalje, slutnje tjeram, sutljiv u prazno zvjeram i osluskujem, ali te ne cujem.

Ponekad tajna nije tajna :-)), već samo sjaj-na :-)).