Dnevnik jedne tračerice

Pisala bih vam da sam sretna, a nisam…. Pisala bih vam da je život lijep, a nije…. Pisala bih vam da su ljudi ljudi, a nisu…. Ili jesu? Šareni glumci, izbačeni iz raja zbog jabuke, koja im je zapela u grlu…. A za sve je kriva jedna žena, zato što je vjerovala…. A nije smjela vjerovati, nije smjela progledati…. Tako je Bog zapovjedio…. Kroz glavu mi stalno prolazi: «blago siromašnima duhom njihovo je kraljevstvo nebesko». Nadređeni uvijek vole ovčice, koje slijede bez suvišnih pitanja, bez želje za spoznajom…. Spoznaja je On i vrijede samo Njegova pravila…. U protivnom čeka te batina jer ona je iz raja izašla, zar ne? Pomalo kontradiktorno s obzirom na opis tog raja. A ona je pružila jabuku i otvorila Pandorinu kutiju spoznaje čovjeka…. Čovjeka kao nesavršenog bića, iako je stvoren na Njegovu sliku i priliku…. Od tada se ljudi uporno bore za poziciju Njega, onoga koji određuje pravila, vođe, pastira…. No zmije i dalje postoje, iako nisu nužno zle…. Ponekad u razgovoru sa njom ovčica shvati da i On ima mane, da su Njegova pravila kriva i da Njegova ljubav i nije ljubav…. Ja nekako uvijek ispadnem ta crna ovca…. Volim sama odlučiti, volim sama odabrati…. Ne voli autoritete i teško se nosim s njima…. Ne volim nametnuta pravila, ne volim biti ovca…. Poštujem svakoga, poštujem tuđe mišljenje i to očekujem i od drugih…. Previše očekujem…. Oko mene se prečesto pojavljuju ljudi sa dva lica…. Jednim te ljube, a drugim te mrze…. Licemjerje na svakom koraku,…. Ne tražim epitete, ne tražim aplauze, tražim jednostavnu, čistu i ne patvorenu istinu…. Tražim ono što dajem…. Samo to…. Jer ne trebam prijatelja koji će me tapšati po ramenu i pričati mi priče u koje ni sama ne vjerujem…. U zadnje vrijeme se osjećam kao da sam ušla u kuću ogledala, a iz ogledala me gledaju isti ljudi, raznih oblika,…. Nisam od tog materijala napravljena, na žalost ili na sreću nisam…. Strašno sam dlakava, ali ona na jeziku mi nije narasla ;-))))) Ne mogu ti dijeliti epitete, ako ih ne vidim u tebi…. Pred nepravdom ne mogu zašutjeti, ne mogu, ne želim i neću…. Svi problemi su rješivi, a u međuljudskim odnosima trebali bi se rješavati razgovorom, ne šutnjom, nego razgovorom…. U koliko imaš nešto za reći, reci mi, nemoj očekivati da ja znam tvoje misli…. Pretpostavke obično donose krive zaključke…. Prijatelj je onaj koji je uvijek tu, u dobru i u zlu…. Prijatelj je onaj koji ne vjeruje apriori u serviranu priču, nego ju provjeri…. Prijatelj je onaj koji ti pokuša vratiti osmjeh kad si tužan, prijatelj je onaj koji se veseli tvojoj sreći na uštrb svoje….
Sad se mnogi pitaju čemu ovi moji redovi…. Pa ti redovi su tu zbog tuge jer sam vjerovala u jednu virtualno-realnu bajku…. Bila je to samo bajka, jer moji virtualni prijatelji imaju sve osobine realnih…. Tužna sam jer mnogi od njih baziraju svoje dojmove na osnovi jedne priče, priče osobe koju sam ja doživjela drugačije od njih…. Osobu koja traži da se podijelimo između nje i druge osobe…. Ja to ne mogu…. Mislim, mogu se uvijek opredijeliti između njih dvije, jer mi je ova druga puno draža…. Jer ova je transparentna, ne vodi zakulisne igre i ne traži pažnju pod svaku cijenu, kao prvo spomenuta…. Želja za dominacijom, poštivanjem njene volje, vođa…. A ja ne volim autoritete, ne volim da mi netko nameće svoje misli,…. Ta ista osoba je prije nepunih mjesec dana pokazala to svoje lice, na jednom glupom primjeru, a oni i dalje ne kuže…. Napravila je scenu razmaženog derišta i popljuvala cijeli njihov trud, ali i opet joj vjeruju bez presedana…. Bez da provjere koliko njena priča drži vodu….
«Prijatelji» moji ja neću birati strane, jer ja to ne želim…. Volim vas i dalje, bez obzira što ćete, vjerojatno, ovaj moj log shvatiti kao biranje «strane»…. Pružili ste mi divne trenutke i zahvalna sam vam na tome…. Žao mi je što jedan egoist može uništiti sve lijepo…. No to je i opet život i opet me stiže u svom najružnijem obliku….
Za kraj (iako bih voljela da nije, a znam da je) napisat ću vam ono što sam vam poslala sms-om: Da prijatelji imaju etikete, na tvojoj bi pisalo: 100 % poseban/na, boja: nasmijana, made in haven.
Vjerovali ili ne tako sam i mislila kad sam vam ju slala, a i dalje to mislim….

i pričat ćemo.... i pričat.... i pričat....ima toga za pričat....punooo...