Gle tko to govori

Slusam Gaspariana. Izmjenjujem uskrsne cestitke i svrljam Iskricom. Tko kaze da su ovdje svi bez veze i otudjeni? Meni su sve drazi. I tko kaze da nismo svi povezani? Meni se cini da smo svi jako povezani i to me zadivljuje.

Probudila sam se nakon ne bas prijatnog sna o tzv. izgubljenoj ljubavi. To je jedan san koji mi se ponavlja... I cemu plakati nad istinom? Pitam se zasto ljudi vjeruju da je ljubav idilicna kad nije. I zasto se uvjek osjecamo cijeli samo kroz odnos, bez obzira da li je to odnos prema prijatelju, ocu, majci, ljubavniku ili Bogu? Trazimo li kroz ove blogove odnos koji ce nas pribliziti tom osjecaju cjeline?

Sve je to ovisnost, ovisnost o ljubavi...

Nisam bas sigurna da je to ovisnost o ljubavi. Meni se to cini kao iskonska potreba koju ni ne razumijemo potpuno. U prevodjenju znacenja sigurno se svakakve ovisnosti stvaraju, al one su uvijek negacija, nikad afirmacija.