Pogled iznad tipkovnice

Nisam varalica. Nisam gubitnica. Nisam naivna, ni nevina. Sude mi, jer sam ubojica! Oprostio mi Bog, oprostila i mati, oprostili civili, zar nećete i Vi Gospon Sudac?!?
Ispred Vas kleknut ću, dolje na koljena i objasniti Vam da sam ubila, jer nisam bila voljena.
Ne molim za milost, iako se kajem, ovim putem svoje tijelo dajem, da mi sudi čovjek koji nikada nije bio voljen. Samo takav, jednak kao ja, može znati o čemu govorim. Samo takav može donijeti pravomoćnu presudu. U moju korist?!? Možda! (mrzim dvosmislenost te riječi)…:)
Ah, ta luda glava moja. Voljela bi da je nosi neko drugo  bijelo-tijelo. Hm, možda je vrijeme da je promijenim?!? Da je oglasim?!? Mijenjam glavu, prekrasnu plavu, zbrkanu, zdravu za dva – tri kila soli, da moje srce više ne boli!!! Sol je zapravo za uroke. Zgodno, nisam izgubila smisao za humor ni nakon klasičnog horora kojeg sam sama producirala. Oni koji me ne poznaju, brzopleto će zaključiti da volim dramatizirati. A oni koji me poznaju hladnokrvno će zaključiti  da je to samo još jedna u nizu, od mojih igara. I jednim i drugima, ovim pismenim putem tvrdim da bi svijet bez mene bio samo crna rupa na sviralu bez onog zgodnog svirača.
Laka srca priznajem svoj grijeh. Nikoga ne izdajem, ni sebe ni ostali svijet. Voljela sam oči smeđe, voljela ih ludo voljela, a sada sam bez njih ostala. Nisam kriva ja, nisam kriva sama, kriv je i on što je na kraju ispala tragi-drama. Što se zapravo dogodilo?!? Dala sam sebe, dala sve svoje, samo za malo njegove želje i volje. Gospon Sudac, pravi se mudrac, pije tu toplu pivu, dok sluša ovu moju šugavu rimu. Rima ne štima?!? Zar i zbog Vas da budem samo osušeni klas?!? Zar da opet glumim sve dok ne poludim?!? Zar tu pred svima, ovim čitateljima, što me glasno čitaju i još glasnije pitaju; Koji je tebi vrag?!? Ma, kažem Vam; Mrak!!!
Ljubio me jedan stranac, ljubio neznanac. Noćima i danima se slatko – kiselo mazili, nikada nismo pazili, niti se čuvali dok su se ostali muvali, da vide te naše scene kratke, sočne, ne bi li njihove patke odjednom postale moćne.
Tik – tak, tik – tak, netko je vrijeme krao, netko je nekome lovu na ruke dao, samo da me osude pa da više ni mene ne bude. Imala sam i ja svoje doušnike. Udrem nogom u pod, u tu kamenu ploču i sise mi klopoću, jer neće moći ove noći, neka me svi čuju, do kraja, pa neka poslije pljuju, kad prođem ta vrata raja.  
Gdje sam ono stala?!? Da, sebe sam drugom dala. A on?!? Da, sve mu je bilo milo. Pod njegovim rukama i mojim trbušnim mukama, voljeli smo se mi, te kasne jeseni. Dani su odlazili, ljudi pored nas sumnjivo prolazili. Sve je zapravo bilo živo i zdravo, ali njemu kao da nije bilo pravo. Osjetila sam hladnoću. Osjetila mraz i led. Osušio i zalijepio se na meni sav taj med. Med što ga je on mazao – slatko, te lizao s mene jezikom – kratko. Zar zbog nedostatka meda da mi dade leda?!? Zar prazna boca staklena, da osudi da naša ljubav bude paklena?!?
Dosta!!! Zaurla Gospon Sudac. Neću više takvu prodiku u moju butiku. Malo smiri svoje živce, uzmi koje pivce, bit će ti bolje – oko moje. Khm, khm, khm. Vidiš što mi radiš, sad i ja riječi gladim. Završi mudrac.
Glave, male, lude, one što mi sude, da mi bude, drogirano i šokirano, doživotno, kažu da ću se spasiti samo ako se dadem na vrijeme ugasiti. Ako je tako, udahnut ću i izdahnut, jednom bit će dovoljno, jer samo to je za sad povoljno.
Ne znam da li mogu biti toliko kratka i jasna, zar je samo to je ono što se traži od mene?!? Još uvijek sam ispunjena ljubavlju, još uvijek sam nježna i topla. I sad poslije svega, spremna sam. Spremna za sve. Voljela sam oštro. Voljela polako. Voljela jako. Voljela tako. Dobila poljubac, dobila golo muško tijelo, dobila čvrste ruke, snažne dodire, no sve to za kratko. I ništa besplatno. Hrabra sam bila ja, hrabra do neba. Zvijezde smo skupa krali, zvijezdama sebe dali. Bili smo oboje snažni, ljubavi gladni, usana uvijek vlažnih. Nisam znala ja, da sve je to bila samo jeftina laž. I nisam samo sjela na njegov kurac, već sam nasjela i na njegove igrice. Zapravo kasno sam shvatila da sam zaglibila sa Facom koja smišlja play station games. I ja sam mu trebala biti kao neka inspiracija?!? U meni je tražio neki novi lik, tipa Lare Kroft?!? Da mi je barem rekao, da je barem bio iskren od početka. Dopustio mi je da se zaljubim, da totalno za njim poludim. Ukrao mi srce, ukrao poljupce. Dobio moje dodire, dobio i pušenje. Odjednom mu dosadila igra ta, zar sam zato opet kriva ja?!? Njegova mašta očito nije bila redovito podmazana, da radi svašta.
Zaslužio je svaki udarac, zaslužio taj bodljikavi bič. Dopustila sam mu da me gleda dok ga tučem. Dopustila sam da moli za milost, za oprost. Darovala sam mu suzu po suzu, za svaki udarac. Poljubac po poljubac za sav moj gnjev. Zaustavila bi se da sam u njegovim očima vidjela strah. Ali nisam. Hladan je bio. Hladan i mio. Ne bi ga bičevala da sam u njegovim očima vidjela ljubav. Vikala sam ja. Plakala ja. Molila ja. Voljela ja. I na kraju ubila.
 
NASTAVIT ĆE SE…  

Kaj bu nastavak bil na dozivotnoj? :-) Nist se ti ne kekiraj, bar muskih ima ko u prici ko ivas, jedan vise ili manje, tak nebitno :-)

hej charlize,sto te to grize,tko te ljuti,tko je to hladan spram tvoje vruce puti,sumnjam da takvih ima,draga si nam svima..

...stalno nešt' depresivno, Charlz - daj slijedeći puta nešt vedrije...
kad smo već na sudu:

Uhapsili Sulju zbog silovanja i odveli ga kadiji.
Pita kadija, sta je uradio.
"Silovanje gospodine", odgovori policajac iz pratnje.
"Mustafa, okrivljenom uradi sve sto je on radio toj jadnoj zeni."
Suljo ce ti na to:
"Pa gospon kadija nemojte molim vas. Pa nisam ja to htio. Pa nije namjerno. Molim vas postedite me."
"Mustafa vodi ga. Sljedeci ! Sta je ovaj uradio?"
"Krada, gospon kadija."
"Mustafa ! Odsjeci mu ruku. Sljedeci! Sta je ovaj uradio?"
"Ubistvo gospodine."
"Mustafa ! Otkini mu glavu. Vodi ih svu trojicu i za danas je dosta."
Vodi njih Mustafa hodnikom, kad ce ti Suljo njemu.
"Mustafa, Muki... Mene samo da jebes, nemoj zaboravit."

svako ubojstvo je opravdano, nema nevinih...