Promjena
Kad otvorim vrata tvog dvorista
vidim kako se ono pogrbilo,
kako je ostarilo...
i cini se: rusi se nesto moje,
kao kuca dotrajala, napustena.
Ugledam tada sve stvari koje odnose,
a narance na vodi se ucine meduzama;
i bojim se obala na kojima kamenje drhti bez blasa, ledenim suzama.
Otisao je susjed lelujajuci ulicom
i ostavio lokot na vratima.
I drugi odlaze polako.
Suti crni pas na kisi
i roba je pokisla.
Jos su samo tvoja vrata otvorena.
Ti sjedis u sobi sama
cekajuci noc da te posjeti,
a ja sanjam kako zajedno
beremo kamilicu.
Ne govoris
kao da imas tajnu u ustima,
dok ja pricam o kojecemu.
I izgleda kao da sam ja odrasla,
a ti si djevojcica.
17.04.2006. u 14:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar