Govor mora

Otpuhivao je zamišljeno kolutove dima visoko u zrak i osluškivao tišinu.Cijelim bićem je ćutio ljubav koja ga je potpuno ispunjavala.Bližio se dan njihovog ponovnog susreta i već sada je osjećao svu veličanstvenost tog trenutka. Pri samoj pomisli na nju, srce mu počne ubrzano tući. Ah ta mala maza, kad bi samo znala koliko duboko se uvukla u njegovo srce. Nikakvi potresi ni grmljavine nisu mogli poremetiti silinu emocija koje su strujale njegovim bićem.Voli je kao nikoga do sada i učinit će sve za nju.
Razdvajale su ih daljine, neprospavane noći su ostavile traga na njegovom vječno mladolikom licu, prve šarmantne sijede vlasi počele su se lagano nazirati,ali u njegovoj duši živi i tamo će i zauvijek ostati samo ona, njegova boginja. Od trenutka kad je ušla u njegov život sve se promijenilo i zasjalo novim do tada nedoživljenim tonovima.
Znao je da ih je svjetlost spojila i da će zahvaljujući svjetlosti prebroditi i daljine i sve eventualne poteškoće koje će donijeti surova stvarnost koja ih okružuje.
Nas dvoje smo poput dva anđela koji uživaju u svjetlosti-pomisli, okružuje nas tama, ali ona ne može doprijeti do nas jer smo svijesni da je ona samo privid. Mi smo poput dva janjčića koje okružuju vukovi, ali nas štiti Božji pečat.
Pri pomisli na ponedjeljak koji mu je postao začudo najdraži dan, zadovoljni osmijeh mu se razvuče licem, ugasi svijeću i uroni u svijet bez dimenzija i daljina, gdje je sve JEDNO i otplovi u susret svojoj srodnoj duši...

:) nice

eh, da :))

eh, da :))