Dani i noći

Samo priroda i mi. Hodam kroz ulice, trgove i dućane. Ponegdje koji komadić gole zemlje,  pokoje drvo.  Čak i poneka oaza među smećem grada. Energetsko smeće je posvuda.Duhom vidim Zemlju kakva je bila nekad. Slobodna i čista. Vidim nas,  snažne i same.Voljela bih da možemo opet živjeti na taj način.
Kada smo znali Tko smo.  Sve su nam stvari govorile o nama.  Znali smo tko su  kamen i travka.Nismo samo vidjeli Sunce, poznavali smo ga.  Vidjeli smo u njegovu bit i dušu.Bili smo Zemlja i njezina djeca.
Ili ćemo se vratiti u stanje prepoznavanja biti i odrediti prioritete.Ili ćemo prepustiti neminovnosti odlaženja nepodobnih i nezahvalnih.Na odlasku smo, ovako ili onako.Ili u promjenu stava i svijesti.Ili će nam domaćica otkazati gostoprimstvo.U tom ćemo se slučaju možda naći u nekom drugom, manje lijepom i manje zahtijevnom svijetu.I opet pokušati biti dobri stanari i gosti.
Ali svi mi žudimo za Zemljom, sjećamo se negdje, da je ovdje nekad bio taj Tajni Vrt.Ona je mjesto za koje smo odgovorni. U dubini znamo to. Jako dobro.U prošlim smo životima, dolazeći sa drugih svjetova, usadili naše podatke u nju.Kreirali smo vrtove  i  posadili drveće.Ostavili znakove i lozinke prema kojima ćemo prepoznati tko smo. Podesili Njene čakre.Označili mjesta portala u druge svjetove.Sve to čeka na nas.Da aktiviramo svoje sjećanje i znanje koje je pohranjeno u našim stanicama.Spoznamo tko smo uistinu.I učinimo ono zbog čega smo otpočetka ovdje.Da shvatimo da je savršeni bijeg vožnje u svemirskom brodu naša svakodnevica.
Naš najljepši i najdraži Brod traži svoju posadu. Ona nas čeka da se probudimo.Da joj očistimo palube i kabine.Da izbacimo nepotreban teret.Da podignemo našu vibraciju kako bismo bili dostojni vožnje.Da preuzmemo odgovornost za ono što jesmo...Da uživamo u  stvorenom.
Da hrabro krenemo onuda kuda još nitko nikada nije ...Na Jedinom Planetu Izbora.
 

krivo si se izrazila- želja ti nije nezaustavljaiva, štoviše jako je zaustavljiva, samo se malo osvrni oko sebe otvorenih očiju i svve će ti biti kristalno jasno- želja ne da ti je neazaustavljaiva nego je fikcija.
Znaš što se dogodi kad ljudi sanjaju?
Imaju zatvorene oči i ne vide stup ispred sebe pa tresnu glavom.
Ja sam isto takva i još gora, ali ja sam previše zaglibila pa za mene nema spasa a tebi toplo preporučam da se kloniš zatvorenih očiju- ne donose ništa dobrog osim čvoruge na glavi.

starch evo veća slovca pa skrolaj do ludila :)

Za _korisnicko ime_: Neke stvari mozes vidjeti samo zatvorenih ociju i otvorena srca. Uz mnogo volje/hrabrosti/snage, i prije svega Ljubavi. I kad ih jednom ugledas, cak i najmanji njihov dio, povratka nema. Povratak bi bio uvreda i nijekanje Svega.

želja mi je nezaustavljiva, ostvarenje iste je druga priča, a sanjam i otvorenih i zatvorenih očiju, uz cijenu glavobolje :)

Odkad sam skužila teško da opet upadnem u neznanje, ma koliko lagodnije bilo možda biti ovcasta, onaj rođen komadić Istine učini svaku laž prozirnom.. ma je pitanje vremena kad ću se pridružiti Zvjezdanoj floti. Sad ih gledam, a ne vidim, iako sam sigurna da su svuda oko mene... uz naštimavanja prave frekvencije.. pozdrav :)