i dva profesionalna prosjaka
sjedili smo na terasi izvijajući vratove prema suncu.
Nije bilo gužve. Ni prometa. Klinci su se na livadi pravili da igraju sasvim ozbiljan nogomet. Neki, još manji klinci, trapavo su bauljali među našim stolovima. Nisu se pravili ozbiljni. Umrljali su se čokoladom, prolijevali sokove, padali, dizali se, vršljali po smeću, čupali roditelje za kosu...
Dječaci dugih, u prošlom stoljeću opranih kosa, stajali su oko trgovine i žicali za pivo. Golopupčaste curice paradirale su oko njih, pokušavajući hodati u nekakvoj besmislenoj obući.
Tanjuri i pribor, ritmički su se glasali s okolnih balkona. Vjetrić s vremena na vrijeme donese miris juhe. Drava opet izgleda miroljubivo. Cijeli svijet izgleda miroljubivo.
A onda je sunce zašlo iza zgrade. A mi za šank. Sve se vratilo u normalu.
21.04.2006. u 9:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar