NEKOĆ I SAD
Ja sam bijedno zrno pšenice na putu
djevojke koju volim.
Ja,koji bijah
poput lava hrabar i ponosan,
sada sam malen slavuj u krošnjama,
koji tiho pjeva svoje ljubavne pjesme.
Hafiz
22.04.2006. u 22:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar