Dan kad smo ronili iznad galije
Jedno ronjenje iznad amfora razbijene i nestale galije, između svjetionika i rta.Između svjetla i ruke zemlje, ispružene da nas čuva.
Mjesto koje izgleda kao da je izronilo iz mora u kataklizmi. Tamo se stijene penju strmo u nebo, a kamene gromadepadaju i mijenjaju izgled moje najdraže plažice sa svakom većom kišom. Provalije u moru, iznenada. Padanje u tamne dubine.
Vidjeli smo usamljenog delfina.Izgorili na najgorem suncu.Pomalo me bilo strah, dubine Mljetskog kanala pored nas.Morskih ponora.Tamo smo bili skupa. Ja sam bila tamo. I ako ti tada nisi bio prisutan, nikada nisi bio. Izronio si mi komadiće prošlosti.Cijela je scenografija bila filmska, nestvarna, sati izvađeni izvansvih ostalih sati naših bračnih dana.Trenuci u kojima se pomiješalo vrijeme davno i današnje.Nije bilo potrebno govoriti. Ljepota se osjećala. Još dugo nismo morali ništa reći.Sada kada gledam tako daleko unatrag, voljela bih ponoviti potpunost toga dana.
06.11.2003. u 11:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara