Dan kad smo ronili iznad galije

Jedno ronjenje iznad amfora razbijene i nestale galije, između svjetionika i rta.Između svjetla i ruke zemlje, ispružene da nas čuva.
Mjesto koje izgleda kao da je izronilo iz mora u kataklizmi. Tamo se stijene penju strmo u nebo, a kamene gromadepadaju i mijenjaju izgled moje najdraže plažice sa svakom većom kišom. Provalije u moru,  iznenada. Padanje u tamne dubine.
Vidjeli smo usamljenog delfina.Izgorili na najgorem suncu.Pomalo me bilo strah, dubine Mljetskog kanala pored nas.Morskih  ponora.Tamo smo bili skupa. Ja sam bila tamo. I ako ti tada nisi bio prisutan, nikada  nisi bio. Izronio si mi komadiće prošlosti.Cijela je scenografija bila filmska, nestvarna, sati izvađeni izvansvih ostalih sati naših bračnih dana.Trenuci u  kojima se pomiješalo vrijeme davno  i današnje.Nije bilo potrebno govoriti. Ljepota se osjećala. Još dugo nismo morali ništa reći.Sada kada gledam tako daleko unatrag, voljela bih ponoviti potpunost toga dana.
 

06.11.2003. u 11:14   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar