ovo je naslov mog web loga

Brzi vlak za Vinkovce...6 sati ujutro...s mrenom na očima upijam zvukove vlaka, udišem taloge starih sjedala drugoga razreda i promatram suputnike u vagonu. Petorica radnika lica ispranih nekim tamo meni dalekim i stranim vjetrovima ubijaju svakodnevnicu kroz plavicaste oblake dima i pokoji srk piva iz limenke. Ušuškana u šal promatram ravnicu i već osjećam toplinu bakinog šporeta i miris domaćeg pekmeza od šljiva. Koliko je prošlo..jedna, dvije godine..i svaki put kada ponovo dolazim u krajeve svojega djetinjstva prožima me ona sjeta nošena spoznajom da vrijeme leti u meni, dok ovi pašnjaci, vani, ostaju isti, natopljen znojem i suncem vječni spomenik prošlosti.
Od 1991. ne sjećam se da sam ikada spavala slađe i potpunije u nekom krevetu (a promijenila sam ih mnoge, kao nomad) kao na tvrdom krevetu svoje bake, ispod debele pernate dunje, dok mi se nos žario od hladnoće prostorije. Lijena i hladna jutra dizala su me iz kreveta i tjerala da se ugrijem kraj šporeta, uz pucketanje suhog drveta. I sad je baka prostrla na stol svoje bijele tanjuriće ukrašene svakojakim slikarijama i onu staru porculansku posudu za med, na vrhu čijeg poklopca se nalazila tako crvena jagoda kojom se poklopac podizao, da bi mi svaki put došlo da je pojedem.
Nisam se nikome javila. Nisam raspoložena za ista kurtoazna pitanja i smješke. Lunjam sama puteljcima parka, muvam se oko zidina staroga dvorca, s fotoaparatom izgledam poput turista koji je zalutao u ove " Bogu iza leđa " krajeve. Pokušavam u mali crni stroj spremiti barem djelić maglovitog jutra, mirisa mokre blatnjave zemlje. S vrha kule gledam vijugavu zmiju asfalta koja skreće i nestaje...Čudno..za mene ovo pretstavlja kraj svijeta. Jedna cesta kojom dolazim i odlazim. Sve drugo postaje fantazija...staze izgubljene u sjećanju..i dva oka koja me gledaju kroz nišan dok stišćem svog plišanog medu....I Dunav kao granica između jeste i bijaše...

pozdrav ! :) :)

:)

ne seri... ;)

..ja ne serem..ja kakim, molim lijepo :))

moju baku ne pamtim po pekmezu od šljiva...ali znam da je njezin krevet bio najugodniji...a njezin zagrljaj najtopliji...