izlijev

Sada ću malo govoriti o stanju. Točnije, o svojem stanju. Dakle, nalazim se u stanju svojevrsne pripreme, pripravnosti...početka jednog novog kruga. Vrebam, strpljiv poput indijanca, trenutak koji će ukinuti to stanje. To je čekanje da se nahrane gladna usta, ali isto tako, da nahranite druga usta, koja su također gladna. To nije više stvar morala, već potrebe; potrebe za inspiracijom, jer sve ostalo samo je izvedenica iskonskog nadahnuća. Opet mnogo pišem, ali u glavi, a to je znak tog stanja. Taj znak je nepogrešiv, poput  prirodne pojave semiotičke vrijednosti. I znam, uskoro ću ponovno početi pisati i na papiru. Ideje su se nagomilale, doduše, one su još uvijek maglovite, nejasne, ali su tu, i ništa ih ne može izbaciti iz svoje orbite. Svima nam je potrebna inspiracija, ali ne-utilitaristička, ne-motivirana, ne-svrsishodna, jer upravo ovi negacijski atributi rađaju smisao na dubljim razinama. Neka me nitko ne pita zašto je tome tako, jer ja nisam ni približno toliko vješt to objasniti. Ponekad moramo jednostavno samo vjerovati. Ništa drugo nije potrebno. Niti jedna pojava nije slučajna, sve je neobično važno i od velikog značaja. Kad bi to samo imali na umu više ne bi bilo krokodilskih suza zbog našeg imaginarnog izgona iz raja. Kad ćemo biti konačno inspirirani, da ćemo se prestati trgati?

Potrudih se procitati. Razumjeh u fragmentima. Da li si ti to konfuzan, ili te ja jednostavno ne mogu slijediti?

Valjda jednom i hoćemo nać ono što želimo.Dobar tekst.

izgon imaganirana i figurativan ... :) lijepo napisano

pa, možda i jedno i drugo. ponekad sam sebe zbunim...

Ima jedan vječna inspiracija.Ljubav.Ali nitko ne zna što je to točno.

"ja zhiwim u kruzima koyi se shire"-Railke :)

eh da... ta ljubav...