timeo danaos et dona ferentis

Vecer se blizi i kisa pada..
sjeta u meni se budi...
setam ulicom svoga grada...
srce mi vode cudi..
ljudi prolaze sa brigama svojim..
jer svakog ponesto muci..
znam da je tako i u mislima mojim
ponekad to gorko zvuci...
otvaram vrata malog kafica..
sjedam , narucujem kavu..
zivo je dosta o svemu se prica..
to vraca me u stvarnost pravu..
pogledom trazim poznata lica..
i pratim ritam mjuze sto svira...
na tv-u niz reklamnih spica..
atomosvera nevidljivog hira...
otpijam kavu pa palim pljugu..
duboko udisem dim,sve boli...
kako da pozelim kraj sebe drugu...
kad dusa mi samo nju voli..
        
                                                  Franjo....
 

lijepo

Za krepat...

:)