...

 
Neke riječi čuvaju stražu. Riječi koje ne želim izgovoriti, nikada, od sada...
Sve je pjesma, ljubavi moja.. Sve je drhtaj i jecaj u našim grlima.. Krik nedosanjanih snova..Praznih zagrljaja, nedoživljenih dodira..Sve je pjesma, ljubavi moja..Dok je izgovaraš tiho tko zna kome..I tko zna gdje..Na obali nekog grada gdje nikada nećemo biti..Gdje smo se zaboravili pronaći..
Sve je pjesma koja udara snažno u bokove..Vjetar ljudi, bubnjeva moćnih..Sve je ples koji diže ruke prema nebu..I okreće, vrti i plješće!!
Sve je san, ljubavi moja..Mašta skrivena duboko u deblu Ocrtanih bodova..Kružnice koje zatvaraju krug Budno bdijući da se ne dodirnu nikada.. Jer dodirneš li me jednom..Nestat ću..Kao val kada udari u stijenu Nikada prijeteći, nikada isti..Udari i nestane.. Duboko u dubine se sakrije..U novi svijet, u nove valove...
Sve je novi akord.. na nekom uglu nekoga grada..Obale Na kojoj smo već odavno zaboravili Kako je bilo buditi se nevino Šireći ruke u zagrljaju sunca, cvijeta u kosi..Očima onih koji vole, ljube i čuvaju iskreno Svijet od budnih, Svijet od ludih Izgubljenih, ostavljenih..
Sve je budućnost, ljubavi moja.. Od sada, sve je dan koji tek nastaje..Koji tek treba doći..Jer tako želim - Jer tako mora biti..
 
 
 

predivno složeno i rečeno.

...puno emocija...

Ti si u biti osjećajno čudovište

:DDD pas lutalica

može i tako,osječajno cudovište,imaš višak osječaja i neznaš kak ih dati,pa daješ ovako,zanimljivo

..potkad si i on nepromišljeno natovari obavezu koja ne vodi ničem dobrom. pazit će da se to više ne ponovi, ali će, čak i tada, sačuvati čast svoje riječi i platiti cijenu svoje naglosti... prst otkriva: stodevetnaesta stranica, hehe :)

119 str cega?

raguza bježi dok nisi dobio cipelom zguza, myra je od sada moja i nema propitkivanja :D

cure se urotile

dobio vec zguza

119ta je nulta. Od sad je dalje. Vrijeme je neuhvatljivo. Samo to. Uzalud pokusavam. Iz starih drvenih Aiwinih zvucnika dolaze divni valovi. Svijet je lijep veceras. Gledam kroz suze. Ili to kisi napolju. Ceka nas vrijeme. Ili nas nema? 119ta je nulta. Niska frekvenca. Power of love. Ne sjecam se imena. Duboki bas. Trenutak je inverzija vjecnosti. Ma zvuci pre-znanstveno. Ali je. Mogu li trenuci tvoriti matematicki red? Zbroj? Ipak kisi napolju. Gledam kroz suze. Ustvari, zamisljam. Samo. Tiho.

riječi nabacane kao kamenje u vodu ili mozda,niko nije nabacao kamenja u vodu.Vidim brani se vlasnica bloga.

skini naocale raya charlesa

netrebam,dobro vidim,a ti?ti si malo daleko da vidis

samo visoko

tocno, pre daleko sam.

visoko,pazi da ne padnes,znas ko visoko leti nisko pada :) .pa ti si juzno i to jaaako

neee, nisam juzno... maaaa, nije to ni vazno, daleki prijatelju... visoko ili daleko, jednako je to... preko odredjene visine ne djeluje gravitacija, ne moze se pasti. Mada je dosta tesko postici to stanje, priznajem... zato je tu Baykonur...

Ovo je najbolji od mogućih svjetova. Najbolji. Uporno si ponavljam. Usprkos svemu najbolji.
˝Buraz, opet sam kao ti. Nije loše.˝ I lagano rastegnem usnice u znak jednakosti.
..mislim da se od toga sastoji život. Iznenađenja, kao reakcija na vanjske podražaje. I ništa te toliko ne može iznenaditi kao što možeš sam sebe. Nevjerojatno kako spoznaja ubrzava rast, unutar ili izvan ljuštura i da sjediš u centru beskonačnog Svemira. Samo Ostavljena knjiga na prozoru. Noću. Dok čitam upalim svjetlo I čekam..
Znam da će tišinu zaustaviti nečiji koraci Po šljunku ispred moga prozora..
I dok se prvi korak, i nečije glasno disanje Ne pojave Ja čitam..
Tada ugasim svjetlo..Dođem kraj prozora..
I zatvorim.
Stanicu kao prozor.
Prozor kao stranicu.
Vratim se u krevet
I zaspem.

˝..uhvati zvijezdu padalicu, čarobni korijen, i reci mi gdje su mjesečevi zraci, ili gdje se spustilo đavolje stopalo...˝..... :)

I sve dalje sam, a sve ljepsi je taj Svijet ... ne mici usnama, svaki nas korak je put sto moramo prec...

laku noć :)

sto to bjese noc? :)

mjesto na kojem možemo sneno grliti jastuke, smješeći se tiho u buđenje :)

dobro jutro :)