kaj god vam padne na pamet

Premda je jednim dijelom svog programa ovogodišnji Queer Zagreb svjesno zakoračio u kazališni "mainstream", jednu od njegovih bitnih odrednica predstavlja ovaj put i pornografija. Organizatori pritom ističu kako se nimalo ne srame tog segmenta svog programa, napominjući kako je upravo skandalozna situacija u kojoj su se gradske vlasti silno uzbunile, ako ne i uzbudile zbog činjenice da su u off-programu RAF-a nedavno prikazana i tri amaterska pornića. Queer, pak, pornografiju stavlja u ravnopravan položaj s ostalim segmentima festivala, a osobito je u tom pogledu bilo zanimljivo sinoćnje (28.4.) gostovanje njemačke novinarke i redateljice Manuele Kay. Ona je, naime, 1994. režirala "Aerodrom", prvi i zasad još uvijek jedini njemački lezbijski pornić, a publici okupljenoj u Polukružnoj dvorani Teatra &TD održala je predavanje na temu "Kako snimiti lezbijski pornić", popraćeno, naravno, mnoštvom intrigantnih i vrlo eksplicitnih filmskih inserata. Osoba neinicirana u tajne lezbijske pornografije pomislit će, naravno, da taj tip pornića zaista ne bi trebao biti nešto posebno, uzmemo li u obzir da i oni heteroseksualni gotovo neizostavno sadrže i lezbijske scene. No, Manuela Kay rezolutno tvrdi kako su pravi lezbijski pornići nešto sasvim drugo. Pritom ističe kako je osnovna razlika u tome da je "heteroseksualna 'lezbijska' pornografija napravljena za muškarce, i kao takva je prilagođena fantazijama koje heteroseksualni muškarci imaju o ženama, a ne fantazijama lezbijki". K tome, i prikaz seksualnog odnosa se bitno razlikuje. U heteroseksualnim je pornićima, naime, riječ samo o "smiješnom lizanju i orgazmu za koji uopće ne znate zašto je tamo", što uopće nije lezbijski seks. Naime, kako reče Manuela Kay, "lezbijke zaista ševe jedne druge, a njihov seks jest stvaran – one penetriraju, doživljavaju orgazme, i ne čekaju da im se pridruži muškarac, što je obično slučaj u heteroseksualnim pornićima". I dok je industrija heteroseksualne filmske, a i svake druge pornografije itekako razvijena, a nimalo ne zaostaje niti ona namijenjena homoseksualnim muškarcima, pravih je lezbijskih pornića do danas napravljeno nevjerojatno malo. Do danas ih je tako snimljeno sveukupno tek tridesetak, i to u ukupno samo četiri zemlje – Sjedinjenim Državama, Kanadi, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Razlog takvoj kvantitativnoj skromnosti lezbijske pornografije Manuela Kay vidi u tome da je "čitava seksualna industrija usmjerena prema muškarcima, jer žene nisu educirane da, za početak, uopće troše novac na zadovoljstvo, a kamoli na seks". Zbog toga, općenito uzevši "žene nisu publika za pornografiju, a lezbijke su tu posebno sumnjičave, jer obično nisu ciljna skupina". Takvo ignoriranje postojanja lezbijki nije karakteristično samo za seksualnu industriju, nego i za manje-više sve grane suvremenog konzumerističkog marketinga. Naime, "lezbijke su nevidljive, a industrija misli da one ne postoje - čak i ako im kažete da lezbijke piju, jedu, putuju i spavaju, te da su obične žene koje koriste svakakve proizvode, onda je za industriju posve nova spoznaja da su lezbijke ljudska bića, koja imaju svoje potrebe i kupuju proizvode". Ako, dakle, iza prave lezbijske pornografije ne stoji nikakva industrija i marketing, nužno se nameće pitanje tko to onda, zapravo, uopće snima takve filmove. Manuela Kay kaže kako je riječ, ako već ne o "skupinama za samopomoć", onda o ljudima koji se jednostavno zabavljaju snimajući takav film, ne računajući na, recimo, prikazivanje na festivalima. Tu nema nikakve industrije, nego je produkcije lezbijskih pornića dio "underground" filmske scene. A osim što je filmova za žene koje vole žene malo, među njima nema čak niti osobite raznolikosti. Većina ih dolazi iz Sjeverne Amerike, što je Manueli Kay "pomalo dosadno", a u Njemačkoj se tek sada snima ukupno drugi takav film u toj zemlji. Stoga redateljica zaključuje kako "treba više takvih filmova – možda čak i iz Hrvatske".

hihihiiii Tooldo, ovdje je još uvijek srednji vijek u glavama - bez obzira na godine :)))

Je teško je shvatiti taj 'srednji vijek' u glavama kad se zna da su još stari Grci prihvaćali različitu seksualnu orijentaciju....

sloboda je sloboda onih koji misle drugačije :))) a to sam JA! :)))

Sloboda onih koji misle isto nije uvijek sloboda,
osim kad jeste :D

Elemkae postoje ljudi koji 'znaju' sve o slobodi misleći drugačije ,a razumiju se kao u krivi penis:)),(da se razmemo, i nije najgtigora stvar u životu,mislim, razumjeti se u krivi penis:):):;);))
pa onda svojom slobodom jer naravno misle drugačije(recimo izbace nekoga iz kluba, zato što su slobodni raditi i misliti drugačije , u klubu u kojem su slobodni vlasnici i misle drugačije, kajgod im slobodno-misleći-grugačije padne na pamet) drugima ograničavju slobodu,naravno jer misle drugačije, pisanja pa i vrijeme u kojem se mogu slobodno izraziti.

:D

prazne proklamacije koje si skoče u usta tjekom izvršenja suprotne realizacije :D

ljepotamisli:
sloboda je sloboda onih koji misle drugačije :))) a to sam JA! :)))
02.05.2006. 16:32:57

tooldforshit: ljepotamisli: sloboda je sloboda onih koji misle drugačije :))) a to sam JA! = bigMI :))))) :)))

kaj se toldo dopovezal manuele i lezbopornica...kaj te tak silno dirnulo? jebo m.kay