Take Me As I Am

Dakle, pogled s mog balkona seže na par stabala  iza kuće gdje su davno nekad, neki nama posve nepoznati ljudi jednog dana odlučili, sagraditi atomsko sklonište. U vrtu moje kuće naravno. Tako je moj vrt u kojem je raslo mnogobrojno cvijeće i žbunje, mala oaza u centru grada, zamjenjen i žrtvovan u svrhu spašavanja života mnogobrojnih ljudi koji žive u blizini. Nisam posve siguran da li su samo izvođaći bili pod gasom ili su i projektantni koji su ga projektirali popili nešto... ili su i jedni i drugi zajedno sa inspektorima koji su spomenuto atomsko sklonište pustili u funkciju i dali mu zeleno svijetlo bili potpuno ludi to nitko nezna  do dana današnjeg.....znam samo da je cijela stvar vrlo osebujna a vjerujem ostat će vječna enigma za mnoge. U svakom slučaju, objekt koji se inače ukopava i radi ispod zemlje, u ovom se slučaju diže visoko u nebo na razinu prizemnice i krasi okoliš dajući mu posebnu dimenziju.
Nezgrapan je i siv i svi koji mu priđu gledaju ga s osobitim štovanjem i prikrivenim strahom. Uostalom kao i sve za šzo ne znamo čemu služi, a u isto vrijeme ne veseli.
Bog je dao da smo u međuvremenu imali i rat tako da je poslužio u neku vrhu sklanjanja ljudi i širenja bespoštedne psihoze i panike na relativno uskom prostoru. Ti dani bili su nevjerojatni. Pamtim ih upravo iz razlog što sam se stalno sretao s ljudima s kojima danas ne progovorim niti dobar dan...ali to nema veze. Svrha ima veze. Da je štogod i palo od porjektila, onda bi se vidjelo i pravo veselje. Ali kažu, sreća prati hrabre, lude, ništa nije palo, svi  smo na broju a sklonište se godinama koristilo kao skladište obližnjih kafića. Društvo u općini radosno je trljalo svoje male ručice a život je tekao dalje..... godinama nitko nije pitao za objekt niti se o njemu vodilo računa. Onda je jednog dana netko dreknuo da tamo ne smije biti brdo kokakole, nare i papirnate ambalaže jer to ima drugu namjenu. I tako je i bilo.Vlasnici kafića pogrbili su noseve i okrenuli se susjednim garažama.i opet je sve bilo kao prije. Od tada samo su se još neki narkići  po koji puta spuštali niz pomoćne ljestve i pravili svoje senase u spomenutom prostoru a nakon toga sklonište je ostalo samo sebi prepušteno na milost i nemilost. Vrijeme je prolazilo i kako sve propada tako je i ono počelo propadati... nagnuo se krov i vrata su popustila. Gledam ga neki dan i ne znam šta da mislim. Pola je krova u najmanje 30 cm vode svaki puta kada padne kiša pa ga ptice doživljavaju kao svoje kupalište. Uživaju i brčkaju čisto ne vjerujući da im je čovjek tako nešto priskrbio, poznavajuči čovjeka koji ni sam sebi ne želi ništa dobra.Tu i tamo nađe se neka luda grlica koja umisli da je patka pa jedva gegajući kroz vodu pokušava plivati ili šta? Sirota životinja.
Kad upeće sunce i bude beskrajno mnogo celzijusovaca u plusu, dođu mačke i glume tigrove u shari. Neke su tigrasete, a neke i nisu , tako da više ništa ne razumijem...ali  uživam. Nikad mi nije dosadno. Kad pogledam kroz prozor svoje intimne rezidencije, u ulici do svi vide moje lice a ja isto tako, njihovo, sve što imaju za pokazati. Susjed na broj 4 uvijek gleda vijesti u potkošulji, a susjeda na broj 12 uvjek gleda mene kad sam  ja  u potkošulji. I šta sad. Ništa! Tu i tamo ugrabim koji recept od damice s broja 8 i koju neobičnu pozu od gospodina s broja 2. jer naravno, da nije bilo ulice u kojoj oni danas žive, ne bibilo svega toga.pa čak ni skloništa koje još uvijek stoji u bivšem prekrasnom i cvjetnom vrtu moje kuće.  Povijest je učiteljica života. Ispada da iz svega trebamo nešto naučiti, ponekad nema razloga ili možda? Tko zna? Pada mi na pamet niz fraza koje nemaju neki dublji smisao a opet ne mogu da se ne vratim ravno njima.onda mi je lakše jer mi se čini da sve ima svoj smisao.I ljudi i životinje.

stjašno!!!

:)))))

julijo o julijo....ljubavi!!

Ajde magistre A. Dj. ima takvih sklonista i u Osijeku, a ti si tamo glavni. Predlazem hitnu umjetnicku intervenciju na tim objektima, a je cu biti na prvoj liniji - imam iskustva sa muralima. Eto, ti meni posao od opce drustvene koristi, a ja tebi glas na izborima.

E, Julija, zasto ti sebe u ovom blogu oslovljavas u muskom rodu ako si zensko?
Dobar ti je blog.

shagar.. pa kakve veze ima, barem na papiru.. u stvarnosti, več ima veze, jel??

Ali ipak mislim da bi vrt tu bolje pripadao no iznad atomsko sklonište, a mislim da bi se i pticama to svidjelo. :)