Take Me As I Am

U mojoj je familiji odavno gehota,
biti neki prosjek
Jer važna je ljepota.
Tako taj ures ako nemaš od rođenja,
Ni ne pitaju za te, mili, doviđenja.
Ljepota je važna u svakom pogledu,
Zato pazi istom kog nalaziš u slijedu.
Jer čak i oni što uz dotu dolaze,
Ako nisu lijepi, bogami ne prolaze.
Ne pita nitko dal si dobar, hrabar,
Ne pitaju niti  dal si pošten, fin,
Zanima ih samo proporcija iz vana,
Sve ostalo za njih je pepeo i dim.
U mojoj su obitelji sve redom ljudi lijepi
Pazili su  valjda tko se na njih lijepi,
Samo ja i stari kvarimo prosjek,
Pa nas odma staviše na sporedni kolosjek.
On je plav (nedopustivo) i ogroman, više kao div,
Ja sam nešto između, al nemam mnogo s tim,
Tako smo ko uhode u svijetu manekena
I tješimo se da to nije najvažnija tema.

Ajme, jadni manekeni :)))))))

Nekad, davno, živio Antuntun...

pa da! šta se tu oni sad, lijepi, pa lijepi, pa lijepi, i šta onda??

pozdrav Južni:)

A onda nađu nogometaša :))))))))))

Pozdrav, Juleta, moja.

nema nogometaša ni po lozi, ni po tazbini...uopće nema sportaša, nikakvih...samo...igraju na balote, ako se to računa??

Igraju li na karte?

To neka čudna igra kada se gađa Bula :))))

za karte nemam pojma...valjda?

Dali se znaju potući, kada malo popiju?

ne, skroz su fini....:)

Čitam ove stihove, a teška mi glava... može bit da je to zato što mi se jako spava. Al sutra je novi dan... kažu bit će lijep, pa ću ispunit plan. Spavat ću bome dugo, popit kavu... i goodbye tugo :))