una bimba canta la canzone antica dela verita e amore

Dopusti mi da odem. Ispusti me iz narucja. Mi ne mozemo jedno sa drugim. A ni suprotno. Ali jedno bez drugog cemo morati.
Samo te jedno molim. Ne budi posljednji od onih za koje sam vjerovala da su stvoreni za mene. Ne budi moje posljednje razocaranje.
Dopusti mi da lutam dalje, trazim, ljubim, smijem se ili placem. Samo ne budi posljednji. To previse boli.
Ja moram dalje. Molim te ne zaustavljaj me. Poljupcima. Zagrljajima. Obecanjima. Nadanjima. Rastvori dlanove u kojima me nosis. Pusti me na slobodu.

Kao nekome tko je ovo napravio nekoliko puta i dozivio isto toliko,mozda i vise,pocinje mijesanje osjecaja.Zasto mi ovaj blog vrti sjecanja kao pokretne slicice ispred ociju,glavni glumac ili sporedna uloga,nebitno...Zaronim li duboko u svoju izbrazdanu dusu,shvatim da se niti malo ne razlikujem od vecine muskaraca koji hodaju zemaljskom povrsinom,mozda sam to i zasluzio,vrijeme ce pokazati...

Ova priča je završila,- bolno i sadrži poruku. Život ide dalje...
Postoji još uvijek netko tko će znati cijeniti i dati Ti ljubav.

back volim ga i on mene voli. Ali ne možemo zajedno. Ne možemo ni jedno bez drugog. Ali moramo. Netko mora napraviti rez.To radim ja. Za to treba dosta hrabrosti. A ponos me ne muči. Ponos me nikad ne bi spriječio da se ponovo približim voljenom. Mislim da u ljubavi nema ponosa ako stvarno nekoga voliš.

davide, tvoja su razmišljanja jako zanimljiva i duboka. Skromna i iskrena. Možda možemo podijeliti neka zajednička iskustva.Molim da me ne shvatiš krivo. Ali me iskreno zanima kako to izgleda gledano očima jednog muškarca i što se događa u njegovom srcu.

stbe mislim da si u pravu. Priča završava i mora završiti. Nastavak bi donio više boli nego rastanak.

Još jedno pitanje za davida. Da li mi žene uvijek prije nego muškarci postanemo svjesne potrebe za raskidom, osjećaja da se više ne može zajedno?