Alarm Clock
Ponedeljak... jutro... zzz...
Čudno, ali budi me alarm budilice koji mi nježno para uši, mozak, dušu. Umri dušmane i pusti me da još malo spavam. Još samo 15 minuta... Ne znam što mi je danas. Inače se probudim prije alarma, a vikend isto nije bio naporan, ali danas kao da me zimsli san ufatio.
I onda sam imao genijalnu ideju. Pošto sam alarma setirao da me probudi kako bih imao vremena obaviti neke stvari, ja sam njega opet setirao, na sat kasnije. Samo jedan klik i ja sam opet bio zzz...
U jednu je ruku pospanost je super. Osjećaš kako toneš, oči ti se sklapaju, lagano gubiš kontakt sa stvarnošću i podsvijest postaje kraljica tvojeg svijeta. Uživam u tom osjećaju u petak nakon posla, pred TVom. To je vrijeme kada nitko i ništa nije bitno. Ni vrijeme, ni prostor ne postoji, samo totalno opuštanje. Ne moram reći da tu večer ni jedan film ne uspijem pogledati do kraja jer kraljica uvijek stigne prije kraja i kaže da je vrijeme za počinak. Ali još samo malo... daj da se dogovrimo... još par minuta kraljice moja. Dobro... ja ću zaklopiti oči i malo još slušati film i to je onda to. Čim ja počinjem film smao slušati gotof sam... zzz...
ALI sada sam budan. Ponedeljak je. 09:23. Razvojni server u mojoj firmi je down, tj. spava (lucky bastard ;), a ja moram biti na radnom mjestu, a mogao sam... još malo spavati, zar ne?
Doviđenja kraljice... doviđenja do večeras... i bit ću opet samo tvoj.
C.H.A.O.S.
10.11.2003. u 9:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar