Dani i noći

Bila sam tako dugo sama u svojoj kutiji.  Pričajući svoje  priče sama sebi.  Slušajući njihove odjeke.Sigurna.  Nepomična.  Na toplom.  Bez potrebe za izlaženjem.  Jer tamo vani je hladno i  opasno.Dolazili su mi moji gosti, slušali me i pričali mi o tome kako izgledaju njihove kutije. Tu i tamo našao se ponekotko nije živio u kutiji. Kako je moguće da možeš preživjeti tako strašan svijet, pitala sam ljude bez kutije.Smijali su se i pričali mi o tome kako su slobodni. Čitala sam puno o slobodi, rekla sam im. Ali moram za sada ostati ovdje.Ne smijem van. Bojim se van. Navodno da je vani bilo svega, sunca, trave, i neba.  Znala sam da te stvari postoje.Jednog dana u posjetu mi je došao stari prijatelj, iz mnogih života.Tvrdio je da je izašao iz svoje kutije i da je to strašno, prestrašno iskustvo. Nije to htio, nije to izabrao. Bio je natjeran.Tako se ljutio jer su ga na to natjerali. Posjećivao me je često pa smo o tome razgovarali. Svaki puta kada je došao ja sam mu pričala o snazi a on meni o svijetu.Svakoga se dana sve manje sjećao bivanja u kutiji a sve više je grlio svijet.Pronašao je razumijevanje i prijateljstvo izvan kutije. Čak i ljubav.Jednoga dana više nije mogao doći. Čak mu je i moja kutija smetala. Nije me mogao više razumjeti, a ja sam mu to zamjerila.Toliko me zanimalo zašto je on sada uživao u svijetu, da sam jednom dana primila kutiju i ona je pukla  na djeliće, da se više nikad ne sastavi. Počela sam hodati poljima, morem i nebom. Gledati druge šetače. Čak i pričati s njima.Vidjela sam  i neke kutije, nepomične. Posjećivala sam i dalje svoje prijatelje koji se nisu usudili izaći van.Ali nikada više neću se vratiti  u kutiju.  Sada mi je nepojmljivo živjeti tamo. Kako sam mogla  tako dugo izdržati unutra, ne znam. Ali čuvam sjećanje na nju i prenijet ću ga svakom spavaču u kutiji koji to zaželi. Oni će izaći kada budu spremni. Dobro je znati da ima šetača slobodom koji će im pomoći,dati im ruku, govoriti im o svijetu i njegovim čudima, o osjećaju slobode.Uspavani stanovnici kutija neće im vjerovati, često.  Na sastancima Ljubitelja kutija pričat će seo ludim šetačima, koji ni sami nisu svjesni kako su lude a možda i opasne njihove ideje o slobodi. Zašto riskirati sve, često će govoriti jedan drugome, tješeći se i uvjeravajući da ispravno rade, klimajući jedan drugome. Govorit će o ispravnosti života u kutiji. O pravilima. O društvu. O politici. O prihvatljivom i neprihvatljivom.Oni su ludi ! Oni će požaliti !.. čut će se u kutijama. Šetači će povremeno čuti žamor iz kutija i pokoju glasniju riječ.Pitat će se što je to došlo Stanovnicima kutija da se tako svađaju i viču. Odšetat će dalje, na mirnija mjesta.
Jednog dana kutija će postati mala, premalena. Čak i za najuspavanije spavače.I oni će se probuditi i postati Budni Šetači Svemirom.