Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Kastracija životinja je operativno uklanjanje spolnih organa - kod ženke (što se u svakodnevnom govoru često naziva sterilizacijom i košta cca 350 kuna!!!!!!) jajnika, jajovoda i maternice, a kod mužjaka testisa ( košta cca 240 kuna!!!).. Puno je razloga za kastraciju kućnih životinja važnih za same životinje, njihove skrbnike, kao i za sve ljude s kojima te životinje direktno ili indirektno dolaze u kontakt. Tu spadaju zdravlje životinja, njihovo lakše uklapanje u našu svakodnevnicu, budućnost novih generacija koje najčešće završe tragično te sama sigurnost i zaštita ljudi od onih životinja koje, ne svojom krivnjom, zbog bolesti, ugriza i sličnih razloga postanu opasne za okolinu. Ogroman broj zdravih pasa i mačaka ubija se svake godine zato što nema dovoljno ljudi koji bi se odgovorno i na zadovoljavajući način brinuli za njih tijekom cijelog njihovog života. Starije životinje često završe na cesti, jer ih se njihovi skrbnici jednostavno odreknu. Takva životinja postaje opasna za okolinu, ali ponajviše postaje usamljena i uplašena životinja koja završi u skloništu ili pod kotačima automobila. Također, životi mnogih kućnih životinja nepotrebno su ugašeni zbog nekontroliranog povećanja njihove populacije, a pravo rješenje je kastracija ženki i mužjaka. Ljudi su često skeptični kada im netko preporuči operaciju njihovog psa ili mačke. Vlada mišljenje da se tim činom 'ubija' duh životinje te da je to neprirodno. No, zar je prirodno da životinje žive urbanim životom, na način koji im čovjek nameće, a koji je sve osim prirodan? Što se tiče sputavanja duha životinja, upravo to činimo ograničavanjem i zabranjivanjem životinja da ispune svoju ulogu produženja vrste, tj. reprodukcije. Zato je bolje ukloniti mogućnost reprodukcije, nego ostavljati mužjake sa stalnom željom za ženkama, koje se 2 puta godišnje tjeraju. Skrbnici kuja redovito imaju probleme sa šetnjama kada se ona tjera, kao i s održavanjem kuće te okupljanjima grupa mužjaka ispred vrata koji zavijaju cijele noći. Kuja je za to vrijeme nesretna, jer ne može ispuniti svoju ulogu i zadovoljiti svoj instinkt. Prije je vladalo mišljenje da bi kuja trebala imati jedno leglo prije kastracije zbog zdravlja. Sada je dokazano da to uopće ne utječe na njezino zdravlje te je samo psihički zbunjuje. Kuja koja se tjera, a nema se priliku pariti, može postati depresivna, agresivna prema drugim psima i čak bježati od kuće u potrazi za mužjakom. Nažalost, takvu kuju brzo nađu drugi psi lutalice koji je nasilno i naizmjence pare, što je za nju bolno i traumatično, a često i kobno. Ako se kujica i uspije vratiti doma, osim sa 6 do 10 štenaca u utrobi, često ostaje i s traumom te može početi iskazivati agresivnost prema drugim psima. Mnoge kuje teško podnose porod i na kraju su jako iscrpljene i teško se oporavljaju, pogotovo ako su prije toga lutale mjesec dana. Porod zna biti kompliciran te kuja zajedno sa štencima može lako izgubiti život. Dva mjeseca, koja psići moraju provesti uz majku, zahtijevaju puno našeg vremena, brige, ljubavi te financijskog ulaganja. Udomiti štence i to osobito mješance ili kujice, strašno je težak i odgovoran zadatak. Vi postajete odgovorni za njihovu budućnost i njihove živote. Oni štenci koji se ne uspiju udomiti završe na cesti ili u skloništima, gdje ih čeka neizvjesna budućnost. Za one štence koje uspijemo udomiti ne možemo nikada biti 100% sigurni da žive na odgovarajući način. Tako se krug neželjenih psića ne prekida, jer će se opet naći barem jedna kujica iz tog legla koja će ostati trudna s novih šest do deset štenaca. Ni s mužjacima nije bolje, jer gotovo svaki pas živi u okruženju neke kuje koja se tjera. Takav pas ju osjeća te postaje nemiran, odbija jesti i spavati, cvili i zavija, tuče se s drugim mužjacima te bježi od kuće. Uvijek postoji opasnost od otrovanja, udarca autom ili kakve druge traume te tužbi ljutitih skrbnika kuje, jer ih takav mužjak prati i 'maltretira'. Sve se to odnosi i na mačke. Još jedan važan razlog za kastraciju je zdravlje životinja. Znanost je pokazala kako sve češće, kao i ljudi, životinje obolijevaju od raznih tumora i karcinoma. Kod kuja i maca, to su tumor dojki, maternice, piometra, sepsa, a kod mužjaka i mačaka rak prostate i testisa. Simptomi se teško i kasno otkrivaju, kada je teško spasiti životinju za koju su te bolesti bolne i pogubne. Kastracija je idealna prevencija tih bolesti. Također je dokazano da operirana životinja živi duže. Danas je takva operacija rutina te životinja već isti dan, nekoliko sati nakon operacije, može sve samostalno obavljati. Skrbnik je jedino dužan paziti da životinja ne ošteti šavove koji se vade nakon sedam do deset dana. Životinje koje završe na cesti mogu dobiti razne bolesti, koje mogu biti opasne i za ljude. Takva životinja s vremenom postaje nedruželjubiva, jer često doživljava traume od strane ljudi, pa tako postoji i opasnost da nas ugrize. Da bi se sve to spriječilo, trebamo im olakšati život za koji se one nisu same odlučile, nego smo mi tu odluku donijeli za njih. Puno je humanije spriječiti nekontroliranu reprodukciju koja neizbježno vodi do patnje i okrutne smrti životinje, nego zatvarati oči i opravdavati se idejom kako je to neprirodno. Da li je prirodno živjeti na hladnom i vlažnom betonu nekog privremenog skloništa ili na ulici, u strahu od batina, bez hrane i vode, čekajući smrt ili u domu bez ljubavi gdje životinju tuku i zanemaruju? Ako se životinja kastrira učinit ćemo joj uslugu, jer će moći zadovoljnije i zdravije živjeti, neopterećena instinktima koji joj zagorčavaju život sa čovjekom, tj. život na čovjekov način. Kada je najranije moguće izvršiti kastraciju?Veterinari specijalisti ginekolozi svakako preporučuju kastraciju kujice prije prvog tjeranja. Kujica neće zaostati u rastu (dapače, poznato je da kastracija u mladosti svih životinja dovodi do produljenog rasta epifize, što rezultira čak nešto višim rastom). Također, kastrirana životinja neće promijeniti narav, štoviše, bit će umiljatija i zaigranija (poznato je da su odrasle, nekastrirane kuje često neprijateljski raspoložene prema mnogim psima). Sadašnja saznanja su takva da, osim što se ne mijenja narav, ne mijenja se niti temperament životinje poslije kastracije. Poznato je da, ako se mužjaka kastrira prije nego što počne dizati nogu pri mokrenju, sigurno će biti 'blaže' naravi u odnosu prema psima, jer hormoni tada neće upravljati njegovim nagonima za čuvanje i zaštitu teritorija od drugih mužjaka. S druge strane, ako je kujica kastrirana prije prvog tjeranja, mogućnost da u kasnijoj dobi oboli od tumora mliječne žlijezde je gotovo jednaka nuli. Ako se kujicu kastrira poslije jednog tjeranja, mogućnost tog tumora ipak je izvjesna (iako mnogo rjeđe nego kod nekastrirane kuje). Također, takve kuje ne obolijevaju od gnojne upale maternice (piometra), jer je to također uvjetovano hormonima iz jajnika. Nadalje, zna se da su ženke životinja sklonije razvoju diabetes mellitus-a ('šećerna bolest'), a kod kastriranih kuja ta je bolest četiri puta rjeđa nego u nekastriranih. Kad se sve to pobroji, tjeranje je kod kuja najmanji problem. Daleko su veći problem bolesti kao posljedica poremećene funkcije jajnika. Što se tiče debljanja, poznato je da se debljamo od hrane, odnosno prekomjernog unosa kalorija u odnosu na aktivnost. Ako je kujica inače 'dobar jelac' i ovako i onako treba pripaziti na količinu hrane koju dobiva, naravno, proporcionalno aktivnosti. Debljina kuje nema nikakve veze s kastracijom. Samo jedna mačka i njeno potomstvo tijekom sedam godina mogu donijeti na svijet 420.000 mačića, dok samo jedna kuja i njeno potomstvo tijekom sedam godina mogu donijeti na svijet 67.000 štenadi. Prevencija ovog problema je kastracija kućnih i uličnih životinja.

Što ti bi??

na 7. strani današnjeg bloga ima jedan užasan blog nicka rododendron - pročitaj ga i smrznut ćeš se!

Нико те не тјера да имаш џукеле.

...nažalost, onakvih je primjera previše...nekako si ne čudim neobrazovanim ljudima ali kad to isto doživim od nekog školovanog i veleučenog...nemam riječi...očigledno da je to stanje svijesti...uboge živine...imam mačka, sad je oko tri godine....ne izlazi van i nije nikad imal curu....zimus sam ga napokon teške duše kastrirala...bilo me je strah da ga to ne promijeni i psihički i fizički ali je to bilo najrazumnije rješenje s obzirom na situaciju....sad je 4 mj. od toga....malo se zbucal ali je i dalje zaigran kak je bil dok je došel k nama....imam trenutno tu mač slobodnog vremena pa mu se mogu posvetiti...najljepši je osjećaj kad me ta beštijica gleda svojim velikim pikulama i kad vidim u njima da sam sav njegov svijet....ah...ta deca.. : ))) ....pozorno prati moje pisanje, diže šapu i pozdravlja vas... ;)

da, životinja nije igračka, već živo biće i prema tom živom biću se trebamo odnositi sa dignitetom koji joj pripada... «lijepi medvjede», ako nemaš suvisli komentar, bolje šuti, jer šutnja je zlato. Ispadaš pametniji, ako šutiš, a ne blebećeš gluparije! :)

Ja samo pitam zakaj čovjek uopće mora nekaj nametati životinjama ?
Nek se to zapitaju svi koji u svom malom stančiću drže mačku ili psa i ujedno još nemaju ni vremena prošetati s njima.
Al jaaaako vole životinje.

Kućne životinje, životinje koje žive s nama, koje su uz nas, koje s nama dijele naš životni prostor, hranu, našu sreću i našu tugu.

To su životinje koje smo u jednom trenutku, promišljeno ili potaknuti impulsom, uzeli k sebi odabravši ih za naše prijatelje, suputnike, pratitelje, zaštitnike, članove obitelji. To su životinje koje nam uljepšavaju dane ispunjene stresom, nezadovoljstvom, nemirom i neizvjesnošću, unoseći u njih topao dah smiraja, opuštenosti, radosti i veselja nesebičnom odanošću, privrženošću, vjernošću, nepatvorenom i nehinjenom ljubavlju.

U dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi. To je moj odnos prema životinji koju imam, koju treabm i ja i moj DAvor, a i koja treba nas. Ne treba biti licemjeran, ali bolje udomiti jednu životinju, kao što sam ja do sada udomila 2 (jedne više nema, uginula je nakon 13 godina zajedničkog života), nego okrenuti glavu od nje, zar ne?, a već imamo neke uvjete... :)